'Izvanzemaljci postoje, to je sigurno', izjavila je nedavno dr. Helen Patricia Sharman (57), prva britanska astronautkinja, u razgovoru za časopis Observer. Ona nije jedina koja to misli no njene se rečenice ipak posebno važu. Jer kad tako nešto dobitnica niza svjetskih priznanja, počasna doktorica znanosti na nizu sveučilišta, žena čije ime nose škole i ulice, onda moramo dobro promisliti i vagnuti njene riječi, čak i kad kaže da izvanzemaljci možda već žive među nama, samo ih mi ne možemo vidjeti.

Danas ugledna kemičarka i nositeljica Reda Britanskog Carstva, Helen Patricia Sharman ostat će zauvijek zapamćena kao prvi britanski astronaut i prva žena koja je u svibnju 1991. posjetila Međunarodnu svemirsku stanicu Mir. Svemir ju je privlačio od malih nogu.

U vrijeme kad su neki imućniji Britanci poželjeli poslati svoje sunarodnjake u svemir, bila je razvojni tehnolog u britanskoj kompaniji GEC i proučavala je aromatična svojstva Mars čokoladica; zbog toga su je mediji kasnije i prozvali 'djevojkom s Marsa'.

Bila je jedna od 13.000 kandidata koji su se 1989. prijavili na natječaj kojim se tražio prvi britanski astronaut koji bi, zajedno sa Sovjetima, sudjelovao u Projektu Juno. Izabrana je u televizijskom prijenosu uživo i potom Sharman sljedećih 18 mjeseci provela na intenzivnoj obuci u Zvjezdanom Gradu, u to doba tajnom vojnom kompleksu nadomak moskve u kojem se nalazio Gagarinov centar za obuku kozmonauta.

'Jurij Gagarin bio mi je inspiracija. Kamo god da je išao, gomile ljudi izlazile su na ulice ne bi li vidjele čovjeka koji utjelovljuje sposobnost, hrabrost i želju za novim otkrićima', znala je reći.

Konzorcij okupljen oko projekta Juno nije uspio prikupiti dovoljno novca pa je program je gotovo otkazan. Bilo je to vrijeme Perestrojke pa su Sovjeti preuzeli kompletno financiranje projekta da bi Sharman s dvojicom sovjetskih kozmonauta napokon 18. svibnja 1991. krenula u misiju Soyuz TM-12.

'Ne idem u beskonačnost. Ulazim u nisku zemaljsku orbitu', smirivala je zabrinute prijatelje i rodbinu. 'Vrlo je uzbudljiva pomisao da bi ljudi mogli živjeti na nekom drugom planetu.'

Misija je trajala osam dana. Najveći dio vremena provela je u svemirskoj stanici Mir, gdje je obavila niz znanstvenih testiranja. U orbiti oko Zemlje provela je medicinske, poljoprivredne i kemijske eksperimente, ispitivala je ponašanje raznih materijala, stupila u radio vezu s učenicima britanske škole. Sa sobom je ponijela i nekoliko sjemenki koje je potom vratila na Zemlju kako bi ih britanski učenici iskoristili kao dio eksperimenta o utjecaju svemirskog putovanja na sjeme.

'Obilazili smo Zemlju 16 puta dnevno, što je značilo 16 razdoblja svjetlosti i 16 razdoblja tame u 24 sata', opisivala je kasnije. 'Svako toliko pogledali biste prema Zemlji, a često biste mogli zajedno vidjeti svjetlost i tamu... zore i zalasci Sunca bili su spektakularni.'

U orbiti je odradila je i niz intervjua, a razgovarala je i sa sovjetskim vođom Mihailom Gorbačovom.

'Posljednje noći u svemiru, razmišljajući o svemu što sam doživjela, daleko od Zemlje shvatila sam ono što su mi moji ruski prijatelji rekli još na Zemlji: najvažniji su međuljudski odnosi i to što možemo raditi zajedno', rekla je nakon ekspedicije. 'Svemir je velik i biti dio njega i ljude čini velikima.'

Sharman je imala 27 godina i 11 mjeseci kad se otisnula u svemir; bila je šesta najmlađa osoba od 556 astronauta. Nikad se više nije otisnula na takvo putovanje, mada je bila u najužem krugu kandidata Europske svemirske agencije. No za svoje zasluge u Projektu Juno dobila je svoju zvijezdu na Šetalištu slavnih u rodnom Sheffieldu.

'Voljela bih se vratiti u svemir, ne poznajem nijednog astronauta koji to ne želi', zala je reći poslije. 'Još sanjam o tome da sam na svemirskoj stanici, u bestežinskom stanju. To je najčudesniji, opuštajući osjećaj koji možete zamisliti.'

Sharman je sljedećih osam godina provela propagirajući znanstvene teme. Objavila je autobiografija 'Seize the Moment', a potom i dječju knjigu 'The Space Place'. Vodila je niz radijskih i televizijskih emisija.

Bila je voditeljica grupe za površinsku i nanoanalizu pri Nacionalnom fizikalnom laboratoriju i upraviteljica Odjela za kemiju na Imperial Collegeu u Londonu. Slavljena kao znanstvenica u kolovozu 2016. pojavila se glumeći samu sebe u epizodi sapunice 'Hollyoaks', a svojedobno je upalila i plamen na otvaranju studentskih igara u Sheffieldu.

Njene su vitrine prepune odličja i nagrada koje je prikupila širom svijeta, od Velike Britanije, preko tadašnjeg Sovjetskog Saveza do dekreta predsjednika Ruske Federacije kojim joj je dodijeljena medalja za zasluge u svemirskom istraživanju.

Njeno ime nosi britanska škola u nizozemskom Assenu, studentski dom u Sheffieldu, kao i pojedine zgrade u djevojačkim školama u Londonu, Rugbyju i Leedsu. U Staffordu postoji i ulica Helen Sharman Drive. Nositelj je počasnih doktorata sveučilišta u Kentu, Plymouthu, Southamptonu, Staffordshireu, Exeteru, Kingstonu, Hullu, Sheffieldu... Dane su svemiru nikad neće zaboraviti.

'Ne idete u svemir samo zbog znanosti. Ekonomski, to se ne isplati. Pomicanje granica glavni je razlog zbog kojeg bismo trebali istražiti svemir', kaže Sharman. Mars nam je sad na dohvat ruke. No pritom ne misli da bi do njega trebali kupovati karte u jednom smjeru. 'Kamo god išli, ljudi bi trebali razmišljati o mogućnosti povratka.'