U noći s 9. na 10. srpnja u ličkom selu Smiljanu pored Gospića, tada u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, prije 167 godina rođen je Nikola Tesla.

Njegov otac Milutin bio je pravoslavni svećenik. Majka Georgina nije se školovala, ali je bila iznimno inteligentna. Svoju inventivnost Tesla je pripisivao njezinu utjecaju, a pamćenje i kritičko razmišljanje ocu.

'Moja je majka bila prvorazredni izumitelj i bila bi, vjerujem, postigla vrlo mnogo da nije bila toliko udaljena od suvremenog života i onih mnogobrojnih mogućnosti koje on pruža. Izumila je i izradila mnoge naprave', prisjetio se kasnije Tesla.

Imao je tri sestre - Angelinu, Milku i Maricu - kao i brata Danu, koji je poginuo kad je Nikoli bilo sedam godina.

Na rubu života i smrti

Školovanje je započeo u krajiškoj trivijalki, u kojoj je učio njemački jezik, računanje i vjeronauk. Nakon toga odlazi u Gospić, prvo u pripremnu osnovnu školu, potom u nižu realnu gimnaziju. U Rakovcu pokraj Karlovca završio je višu realnu gimnaziju.

Nedugo nakon mature obolio je od kolere. Devet mjeseci proveo je u krevetu na rubu života i smrti. Navodno se počeo oporavljati nakon što mu je otac obećao da će ga poslati na daljnje školovanje.

Visoku tehničku školu u Grazu upisao je 1875. godine. Prvu godinu školovanja završio je uz stipendiju Vojne krajine, ali ona je iduće godine izostala jer je u međuvremenu ta militarizirana regija bila razvojačena. Zatražio je pomoć Matice srpske u Novom Sadu, no nije ju dobio.

Kratko vrijeme proveo je u Mariboru, da bi se nakon smrti oca 1879. godine vratio u Gospić i radio u realnoj gimnaziji.

Želeći nastaviti studiranje, početkom 1880. otišao je u Prag. Nema podataka o tome je li doista završio studij na nekom od praških sveučilišta.

Iduće godine radio je u Središnjem telegrafskom uredu i Telefonskoj centrali u Budimpešti te je sudjelovao u izgradnji prve telefonske centrale.

Još za studija upozorio je na nedostatke istosmjernog elektromotora, da bi za boravka u Budimpešti osmislio primjenu višefazne izmjenične struje za ostvarenje okretnog magnetskog polja koje bi potaklo vrtnju u elektromotoru.

U New Yorku s četiri centa u džepu

U jesen 1882. zaposlio se u Edisonovoj telefonskoj podružnici u Parizu, a 1884. otputovao je u Sjedinjene Države, nastojeći razviti sustav izmjenične struje koji je osmislio.

Stigao je u New York s četiri centa, nekoliko pjesama i izračunima za leteći stroj u džepu, što ga nije spriječilo da u New Yorku 1885. pokrene tvrtku Tesla Electric Light and Manufacturing za proizvodnju električnih lučnica.

Dvije godine kasnije osnovao je i tvrtku Tesla Electric, u sklopu koje je uspostavio laboratorij za elektromotore izmjenične struje.

U jesen 1887. prijavio je prve patente za proizvodnju i prijenos višefazne izmjenične struje, kao i za njenu primjenu u pogonu izmjeničnih elektromotora.

Američki izumitelj i industrijalac George Westinghouse otkupio je sve Tesline patente o izmjeničnoj struji, a Tesla je nastavio eksperimentirati u području visokofrekvencijskih struja i njihove primjene za rasvjetu.

Bio je to početak višegodišnje borbe s drugim velikim izumiteljem, Thomasom Alvom Edisonom, koji je zagovarao korištenje istosmjerne struje. Tesla je na kraju te bitke izašao kao pobjednik, a izmjenična struja danas dominira svijetom.

Kako bi pokazao da nije štetna po ljudski organizam i opovrgnuo Edisonove tvrdnje, Tesla bi puštao struju kroz svoje tijelo.

Njegov je izumiteljski rad privukao pozornost javnosti, pa je često držao predavanja i javne demonstracije diljem SAD-a i Europe.

U Gospić se vratio kad je doznao da mu je majka na umoru. Na poziv zagrebačkog gradonačelnika Milana Amruša, održao je 24. svibnja 1892. predavanje u Gradskoj vijećnici.

Zagrebačke vlasti otklonile su njegovu ponudu za osvjetljavanje gradskih ulica električnom energijom, ali su je šibenske prihvatile, pa je na rijeci Krki izgrađena druga hidroelektrana na svijetu, tek nekoliko mjeseci nakon one na Niagari, dovršene 1896.

Tvrtka Westinghouse prikazala je Teslin sustav višefaznih električnih struja i model električne rasvjete na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1896.

Požar i toranj u Wardenclyffeu

Radeći sa strujama visokih frekvencija, Tesla je došao do novih otkrića, primjerice na području bežičnog prijenosa signala i energije.

Nažalost, 1895. u Teslinu je laboratoriju izbio požar, u kojem su uništeni svi uređaji, nacrti, arhiv i njegove privatne stvari.

Trebala mu je godina dana za podizanje novog laboratorija, a u njemu je uz pomoć transformatora koji je dizajnirao postizao vrlo visoke napone i vrlo snažna električna polja.

Prijavio je 112 patenata u SAD-u i otprilike toliko u drugim državama. Među značajnijim izumima su mu Teslina zavojnica (nezaobilazan dio radija, TV-a i drugih elektroničkih uređaja), daljinsko upravljanje i radio, za što je priznanje dobio tek posthumno.

Prisvajanje njegovih ideja nije ga naročito brinulo. Kad su ga pitali o tome, rekao je kako ga ne dira to što su mu ukrali ideju, već to što nemaju vlastitih.

Na Long Islandu u New Yorku počeo je 1901. graditi toranj za bežično odašiljanje signala diljem svijeta uz pomoć 150 tisuća dolara američkog financijaša Johna Pierponta Morgana.

Taj je projekt u Wardenclyffeu trebao poslužiti za slanje slika, poruka, upozorenja na nevrijeme i burzovnih izvješća, kao i električnu energiju svima bez naplate. Nije dovršen jer je Morgan nakon nekog vremena povukao podršku.

Došao je i na korak do otkrića elektronskih i katodnih cijevi, elektronskog mikroskopa i niza drugih uređaja. Jedini je Slaven po kojem je nazvana mjerna jedinica u Međunarodnom sustavu mjernih jedinica (tesla, kao jedinica magnetske indukcije).

Ekscentrični samac

Tesla je bio prilično ekscentrična osoba, sklona opsesivno-kompulzivnom ponašanju.

Bio je opsjednut brojem tri. Bojao se prljavštine i bolesti, izbjegavao je rukovanje i žene, nije podnosio bisere i naušnice, a nije mogao ni dirati kosu.

'Ne mislim da možete navesti puno izuma do kojih su došli oženjeni ljudi', rekao je jednom prilikom.

Između ostalog, tvrdio je da je komunicirao s drugim planetima, kako može raspoloviti Zemlju poput jabuke i da je izmislio zraku smrti kojom može uništiti deset tisuća zrakoplova na udaljenosti od 400 kilometara.

Imao je tek nekoliko bliskih prijatelja, među kojima su bili pisci Mark Twain i Francis Marion Crawford. Zabilježena je njegova izjava da je tajna izumiteljstva u osamljenosti jer se ideje rađaju tek kad je čovjek sam.

Nije se dobro snalazio s novcem. Posljednje godine života proveo je u hotelu u New Yorku, i dalje radeći na novim izumima te hraneći golubove i - kako je tvrdio - komunicirajući s njima.

Umro je u sobi 3327 na 33. katu hotela New Yorker 7. siječnja 1943. godine, u 86. godini. Pozlaćena urna u obliku sfere s njegovim pepelom nalazi se u muzeju u Beogradu.