U članku predstavljenom u novom broju časopisa Journal of Cosmology dr. Dirk Schulze-Makuch, profesor na Državnom sveučilištu Washington i dr. Paul Davies fizičar kozmolog s Državnog sveučilišta Arizona ističu da će siguran povratak astronauta na Zemlju biti najskuplji dio buduće misije na Mars te da će predstavljati prepreku koja će je za duže vrijeme odgoditi.

Jednosmjerna misija višestruko bi smanjila troškove, a istovremeno bi udarila temelje ljudske kolonizacije svemira, objašnjavaju stručnjaci u članku: 'Hrabro ići naprijed: Ljudska misija na Mars u jednom smjeru'.

Budući da je Crveni planet u mnogim aspektima sličan Zemlji i, što je najvažnije, ima umjerenu gravitaciju, atmosferu te obilje vode, ugljikova dioksida i minerala, nedvojbeno je najbolji izbor za kolonizaciju. Osim toga, uz sadašnju raketnu tehnologiju putovanje bi trajalo samo šest mjeseci.

'Vjerujemo da će istraživanje Marsa započeti i kroz duže vrijeme se nastaviti samo u jednosmjernim putovanjima', kaže Schulze-Makuch. 'Jedan od mogućih načina je da se u početku pošalju četiri astronauta, po dva na svakoj letjelici, zajedno sa svom opremom i zalihama potrebnim za uspostavljanje stalne postaje. Takvo putovanje bilo bi prvi korak u trajnoj kolonizaciji planeta.'

Schulze-Makuch i Davies ističu da astronauti neće biti prepušteni sami sebi i zaboravljeni. Njima bi se u početku sa Zemlje redovito slale osnovne potrepštine, međutim, s vremenom bi postali sve neovisniji o njoj. Postaja bi konačno postala samoodrživ temelj za širenje programa naseljavanja. 'Istraživači poput Kolumba, Frobishera, Scotta i Amundsena nisu planirali ostati na svojim odredištima, no prihvatili su velike rizike kako bi istražili nove zemlje svjesni da postoji velika vjerojatnost da će u tom nastojanju izgubiti život', objasnio je Davies.

Projekt bi započeo odabirom odgovarajuće lokacije – vjerojatno jedne od brojnih spilja ili nekog drugog prirodnog skloništa koje ne bi bilo udaljeno od izvora vode, minerala i hranjivih sastojaka.

'Mars ima prirodne velike pećine izgrađene od lave, a neke od njih nalaze se blizu nekadašnjeg sjevernog oceana, što znači da se u njima mogu naći velike količine zamrznute vode. One bi za duže vrijeme zadovoljile potrebe za vodom i kisikom. Mars nema ozona ni magnetosferu, tako da bi spilje poslužile kao skloništa od štetnih zračenja', kaže Schulze-Makuch.

Misija bi mogla biti svojevrstan čamac za spašavanje u slučaju da Zemlju zahvati velika kataklizma, ali i odskočna daska za daljnja znanstvena istraživanja koja se ne mogu obavljati s našeg planeta.

Tim ističe da su, unatoč velikom riziku, brojni znanstvenici kojima su predstavili ideju izrazili zanimanje i spremnost za sudjelovanje u tako epohalnom pothvatu.