Već neko vrijeme jasno je da se upotreba medija više ne može vezati uz pojedinu tehnološku platformu. Budućnost je u integraciji različitih platformi, ali i drukčijoj proizvodnji vlastita sadržaja
Kada su tiskani mediji prije nekoliko godina počeli gubiti bitku s internetom, pa tako i dobar dio čitatelja, očekivalo se da će druge industrije izvući neku pouku. No to se nije dogodilo.
Vrlo brzo su sudbinu novina dočekali i knjiški izdavači, koji još uvijek nisu našli pravi odgovor za e-knjige, a internet sad već opasno puše za vratom i televiziji.
AGB Nielsen, kuća koja se bavi istraživanjem televizijskoj tržišta prvi put od svog postojanja počela je popisivati kućanstva koja nemaju pretplatu na nijedan televizijski kanal, bilo da se radi o satelitskim i kablovskim programima. Takva kućanstva, bez ijedne televizijske pretplate, nazivaju Zero TV.
Da ne bude zabune, to su kućanstva koja posjeduju TV uređaje, ali program i druge sadržaje gledaju isključivo preko interneta. Samo u Americi danas je pet milijuna takvih kućanstava, a prije samo pet godina bilo ih je tek dva milijuna. Takav trend nije mogao proći neprimijećen.
Klasično sve manje zanimljivo
'Srećom za TV kuće, odljev i dalje nije velik. Brojka od pet milijuna kućanstava impresivna je, ali još nije kritična. No nepobitna je činjenica ta da postoji izrazit trend napuštanja klasičnih pružatelja TV sadržaja, tzv. cable ili cord cutting. Većina sadržaja koji je dostupan klasičnim putem dostupan je u streaming servisima poput Netflixa ili Hulua. Jedina dva područja koja nisu adekvatno zastupljena su sport uživo i lokalne vijesti, a i to će se s vremenom promijeniti.
U međuvremenu nastaju zanimljiva rješenja, kao što je aereo.com. SAD se trenutačno i već neko vrijeme nalazi u razdoblju tranzicije s klasičnog, linearnog, konzumiranja TV sadržaja, a pitanje je koji će biti konačni produkt ove tranzicije.
Gledanje s vremenskim odmakom i gledanje na zahtjev tranzicijski su procesi gledanja. Vjerujem da u ovom trenutku ne možemo predvidjeti konačnu dominantnu formu konzumiranja TV sadržaja', kaže Dražen Urch iz hrvatske podružnice Nielsena.
Zov slobode odlučivanja
Kao i s mnogim drugim medijima, kao što su knjige, novine, glazba, pa i telekomunikacije, tako je i televizija posljednjih godina doživjela ogromne promjene pojavom raznih internetskih servisa, aplikacija i uređaja koji ih podržavaju. Laptopi, tableti i pametni telefoni sve češće su platforme preko kojih korisnici konzumiraju televizijski sadržaj, a producentske kuće počele su se tome prilagođavati.
Mnoge su svoj sadržaj, osim preko klasičnih TV kanala, istovremeno počeli distribuirati i online. Ne treba zanemariti ni razne usluge on demand (na zahtjev), koje korisnicima omogućuju da sadržaj mogu gledati kada im odgovara i kada to žele. Upravo je ta sloboda odlučivanja kada želimo gledati neki sadržaj jedan od glavnih razloga zbog kojih korisnici lagano, ali sigurno prelaze na internet.
TV kuće koje su to prepoznale jako su dobro profitirale time što su čak u jednom trenutku odlučile riskirati i krenuti na internet. Čini se da je samo pitanje vremena kada će njihove poteze kopirati i ostali.
'Jedan je od mogućih modela i nedavni potez Netflixa koji je sve epizode serije House of Cards učinio odmah dostupnima, za razliku od klasičnog emitiranja iz tjedna u tjedan. Netflix dakako nije tradicionalni TV poslužitelj, a streaming platforma idealna je za eksperimente ovoga tipa.
Ovaj tranzicijski proces prepoznali su i pružatelji klasičnih TV usluga te odnedavno baš svi svoj sadržaj ustupaju i servisu Hulu, zadnji je popustio CBS, a paralelno nude i vlastite streaming, na zahtjev i mobilne servise.
Važno je ulagati
Uz korištenje ovih tehnologija, velikim mrežama nužno je ulaganje u vlastitu produkciju sadržaja budući da time jačaju svoju poziciju na zasićenom tržištu gdje kvaliteta igra sve veću i veću ulogu. Odličan su primjer HBO (Game of Thrones) i AMC (Walking Dead).
U svakom slučaju granice između televizije i interneta sve su suptilnije, posljednji trendovi tzv. smart televizora pokazuju da medij ne mora biti ograničen platformom. Dapače, budućnost je u sinergiji platformi, sadržaja i medija', ističe Urch.
Primjeri TV kuća kao što su HBO i AMC pokazuju da je prilagođavanje gledateljima, koliko god se to činilo riskantno, model koji će u budućnosti prevladati.
U Hrvatskoj trend gledanja TV programa preko interneta nije još uvijek do te mjere izražen, ali naprosto zato jer nam još uvijek nisu dostupne, barem ne legalno, brojne kvalitetne usluge.
Primjerice, za Netlfix ili Hulu plaćanje se prihvaća samo preko američkih kreditnih kartica, tako da su nam te usluge nedostupne. Mnogi televizijski neokonformisti predlažu razne načine na koje se možete pretplatiti na te usluge, ali se uglavnom radi o načinima koji se ne mogu smatrati posve legalnima.
Nećemo puno zaostajati
'Ovo sigurno nije trend koji će zaobići Hrvatsku. Centar za istraživanje medija i komunikacije Fakulteta političkih znanosti upravo sudjeluje u komparativnom europskom projektu o medijskim publikama pa ćemo uskoro imati i podatke koji će pokazati odnos naših navika s onima publika u drugim zemljama.
Preliminarni podaci ovog, ali ranijih istraživanja pokazuju da i u Hrvatskoj stalno raste udio publika koje su na internetu, koje koriste pametne telefone i tablete pa su ovi svjetski trendovi prisutni i u nas.
Već neko vrijeme jasno je da se upotreba medija više ne može vezati uz pojedinu tehnološku platformu kao što je televizor, radijski aparat ili papirnate novine, nego se medijski sadržaji koriste na integriranim platformama koje uključuju ekrane, kao što su to tableti, kompjutori, telefoni...
To ima posljedice i na tradicionalnu organizaciju nekadašnjih masovnih medija i na njihove poslovne modele, jer se novac koji je nekad dolazio za reklamiranje u klasičnim medijima sad odlazi na društvene mreže i slično.
Mislim da se ne može govoriti o gubitku publike televizije, jer publika i dalje gleda ono što je televizijski sadržaj, dakle, serije, filmove, vijesti, dokumentarce... Ali danas ih gledaju na više različitih ekrana', navodi Zrinjka Peruško, profesorica na Fakultetu političkih znanosti.
Teško bez vlastitog sadržaja
Ono što očito hrvatskim TV kućama preostaje jest proizvodnja vlastitog, kvalitetnog sadržaja jer je to jedan od uvjeta da im gledatelji ostanu vjerni. Televizijski znalci slažu se s time da je domaćim televizijama već odavno došlo vrijeme da se trgnu i počnu pratiti trendove prije nego što ih ti isti trendovi pregaze.
Možda se nekima čini kako je Hrvatska još daleko od toga da gledatelji prijeđu na internet, ali to se mislilo i za novine pa se na kraju ispostavilo da nisu trebale proći godine da korisnici počnu informacije konzumirati preko interneta, već se radilo o vrlo kratkom razdoblju, gotovo istovremeno sa svjetskim trendovima.
'Kod nas, kao i nekim drugim, gospodarski nemoćnijim dijelovima svijeta gledatelji nemaju novca za skupe uređaje kao što su pametni televizori sa svim mogućim aplikacijama on demand ili nisu toliko navikli na internet, ali tu će zacijelo doći do velikog zaokreta. To, međutim, ne mora nužno značiti da će televizijske kuće propasti.
Nipošto. I dalje je potreban i tehnički i kreativni pogon koji stvara sadržaj, bez obzira na to što se način prezentacije tog sadržaja drastično mijenja. Televizijski profesionalci, ili barem jedan dio televizijskih profesionalaca (posebice oni koji znaju proizvoditi kvalitetan sadržaj) i dalje će biti itekako potrebni, možda čak i potrebniji nego prije, jer kada se dogodi konačni prijelaz na medije na zahtjev, potražnja za sadržajem drastično će porasti jer će više gledatelja u isto doba moći gledati više stvari.
Promjena modela proizvodnje
No sigurno će se promijeniti način na koji se ti sadržaji proizvode, kako se financiraju, kako ih se tehnički oblikuje, koja su znanja potrebna da bi ih se prilagodilo novim momentima i gledateljskim zahtjevima. Zato bi s time trebalo već sada hvatati korak, što kod nas zasad pomalo šepa.
Domaće televizije tek su odnedavno trznule i počele se prilagođavati takvim trendovima, a i to ne uvijek na adekvatan način pa je pitanje koja će od njih i u kojem obliku preživjeti predstojeću tranziciju.
Naravno, tromosti domaćih televizionara pridonosi i to da do potpunog prelaska na novi način konzumiranja TV sadržaja u našim okolnostima vjerojatno predstoji još neko vrijeme pa se nitko osobito ne uzrujava i ne gleda dalje od nosa, kao što je na ovim prostorima i inače običaj sve dok ti ne izbije lava pod nogama.
Ali, da, i nama, ovdje, predstoji trzanje iz udobnog drijemeža podstavljene fotelje u golemom, šljokičavom studiju', ističe Zrinka Pavlić, TV kritičarka.
MaxTV i Bnet uspijevaju držati korak s publikom koja više ne želi gledati sadržaj u neko točno određeno vrijeme i koja je postala puno zahtjevnija po pitanju kvalitete sadržaja, platforme na kojoj će taj sadržaj gledati, za koju cijenu i u koje vrijeme. Objedinjavanje usluga interneta i televizije bio je samo prvi korak prema zadovoljavanju potreba korisnika.
'Kroz neke dvije godine kod nas ne očekujemo baš neke dramatične promjene, iako se pripremamo kao da će se to dogoditi već sutra. Stalno ulažemo u nove kanale i usluge. Čak i korisnici koji nisu naši pretplatnici, mogu na internetu kupiti neki naš sadržaj.
Veliki je problem piratizacija i teško je odrediti kako će neke nove usluge proći na našem tržištu. Drugdje se to već dobro reguliralo. Ne možete tek tako s interneta skinuti neki film, a mi čak znamo na internetu vidjeti neke kanale koji ilegalno prenose utakmice za koje smo platili prava u isto vrijeme kad i mi.
No iako ne znamo kakav uspjeh će imati nove usluge u njih svakako moramo ulagati i već ulažemo', kažu na MaxTV-u.
Slično razmišljaju i u B.netu. 'Globalni trendovi pokazuju da korisnici žele mogućnost konzumacije sadržaja bilo kad i na bilo kojem uređaju i B.net sa svojom ponudom ide u tom smjeru. Unatoč najnovijim trendovima, većina korisnika još TV gleda na klasičan način.
Primjeri iz inozemstva pokazuju da se trend gledanja televizije mijenja s linearne TV na višedimenzionalnu i interaktivniju TV uslugu koju je moguće koristiti na više ekrana, ali s jednakim korisničkim iskustvom. Usluge postaju sadržajno intenzivnije, smanjuje se vrijeme izlaska novih sadržaja na TV, tako da se i na taj način pokušava stati na kraj piratstvu koje je i dalje prisutno.
U skladu s takvim trendovima, već sada u svojoj videoteci imamo najnovije naslove, kao i servise koji omogućuju gledanje na računalu, tabletu i mobilnom telefonu', navode u Bnetu.
Rizik se, čini se, isplati
Strah TV kuća koje nisu spremne na ove izazove opravdan je. Koncept odnosa prema publici dramatično se mora promijeniti kako bi mogao pratiti korak s novim tehnologijama. No oni koji kvalitetan sadržaj budu spremni distribuirati na razne platforme ne moraju se bojati za budućnost.
Kada je prije dvije godine HBO krenuo s Igrom prijestolja, mnogi su mislili kako je to velika pogreška. Uložilo se stotine milijuna dolara za nešto za što nisu bili sigurni hoće li uspjeti.
Samo godinu dana kasnije zaradili su višestruko i privukli gledatelje koje do tada nisu imali. Tako je jedan od najriskantnijih televizijskih poteza u posljednjih deset godina postao primjer mnogima nakon njih.