U godini za nama naglavce se preokrenulo sve; od toga kako radimo do toga kako se i gdje družimo, kupujemo, obrazujemo... Neizvjesnost prouzročena dvama velikim događajima - potresom i pandemijom - donijela je velik pritisak na mentalno zdravlje, a posljedice ćemo, često se ističe, osjećati godinama. Jedna od njih svakako je rastuća ovisnost o internetu.

Kako se snaći u situacijama u kojima je malo toga pod našom kontrolom? Što kad bijeg u virtualno postane problematičan? O tome razgovaramo s psihijatricom Irenom Rojnić Palavra iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan.

Kakvo je stanje prema vašem iskustvu kada govorimo o ovisnosti o internetu u posljednjih pandemijskih godinu dana?

Upravo je u tijeku veliko međunarodno istraživanje (Hrvatsko psihijatrijsko društvo je koordinator za Hrvatsku), koje će između ostalog dati odgovor na pitanje gdje je Hrvatska u odnosu na druge zemlje u tom kontekstu. Svjetske statistike, čini se, pokazuju porast, a i naše kliničko iskustvo ide u tom smjeru, to jest ima više zainteresiranih za liječenje.

Tko najčešće dolazi na liječenje i kako ono izgleda?

Prvenstveno je riječ o mladim muškarcima. Liječimo samo punoljetne osobe, a najčešće dolaze zbog problema s videoigrama, rjeđe društvenim mrežama, pornografskim sadržajima ili surfanjem općenito. I dalje se ti problemi ne shvaćaju ozbiljno i malo je ljudi svjesno toga da se radi o medicinskom fenomenu, odnosno ovisnosti koja zahtijeva liječenje, i to najčešće kompleksno i dugotrajno. Trenutno u grupi imamo 10-ak osoba.

Kakva je uloga obitelji u tom procesu?

Većinom pacijenti dolaze na poticaj roditelja, jer riječ je o mladim osobama. No važno je i drugim članovima obitelji pružiti podršku i uključiti ih u proces liječenja. Ovisnost razara cijelu obitelj, pa cijeloj obitelji treba pružiti oslonac u procesu promjene.

Zašto nam je bijeg na internet tako logičan izbor u nesigurnim vremenima?

Živimo u specifičnim okolnostima u kojima dobar dio nas neminovno koristi internet više no ranije, a alternativne mogućnosti drastično su sužene. U situaciji pojačanog stresa, neizvjesnosti i nezadovoljstva internet, kao i druga sredstva ovisnosti, može nam ponuditi svojevrstan bijeg, eskapizam, trenutni način da se osjećamo bolje, zaboravimo na probleme, teške emocije i nelagodu, a simultano daje osjećaj kontrole kreiranjem virtualnog svijeta kakav želimo.

Kako prepoznati da imamo problem, koji su prvi znakovi upozorenja?

Klinički znakovi odnose se na to da čovjek gubi kontrolu nad korištenjem interneta. Primjerice, umjesto pola sata, na igranje videoigre potroši nekoliko sati ili veći dio dana. Drugi kriterij je da to postaje jedna od osnovnih aktivnosti kojima se osoba bavi i zanemaruje druge aspekte života. Zatim, unatoč negativnim posljedicama koje takvo ponašanje ima po odnose, psihičko ili fizičko zdravlje, uspjeh u školi ili na poslu i druge aspekte funkcioniranja, osoba ustraje u tome i ne mijenja svoje ponašanje, iako pati.

Kako se maknuti od interneta kad nam je on nezaobilazan u svakodnevnim zadacima?

Prvenstveno trebamo zaobilaziti aktivnosti na internetu koje imaju veći adiktivni potencijal, poput videoigara, društvenih mreža ili pornografskih sadržaja dok aktivnosti koje obavljamo u sklopu škole ili posla nisu naročito adiktivne. No prvenstveno treba puno informirati, educirati, razgovarati s djecom, ukazivati im na rizike, opasnosti, biti uključen u život djece, usmjeravati, ograničavati, tražiti pomoć.

Potresi i pandemija utjecali su na porast anksioznosti. Imate li preporuke za to što napraviti kako bismo se opustili i ne brinuli o stvarima na koje ne možemo utjecati?

Normalno je osjećati se pomalo nenormalno u takvim okolnostima, to treba jasno reći. No ako postane teško, valja što prije potražiti stručnu pomoć kako bi se prevenirao razvoj dubljeg poremećaja. Dobro je usmjeriti se na ono na što možemo utjecati i rješavati stvari onako kako dolaze.

Nošenje maske, držanje razmaka i pranje ruku daju nam kakav-takav osjećaj sigurnosti i kontrole. Valja također ograničiti izloženost vijestima koje nas uznemiruju, ne pretjerivati s informiranjem i usredotočiti se na provjerene izvore informacija. Dobro je držati se rutine, ali i unijeti u život aktivnosti koje nas pune. Može pomoći i razgovor s bližnjima, disanje, neka od tehnika relaksacije, ali i traženje smisla u svim nedaćama koje nam se događaju. Vrlo često su upravo nedaće te koje nas pokrenu u smjeru rasta.