Na ideju o stvaranju online akademije Khan je došao 2004. kada je svojoj sestrični Nadiji preko interneta (on je bio u Bostonu, a ona u New Orleansu) davao instrukcije iz matematike uz pomoć YouTubea. Počeo je na popularnu stranicu postavljati obrazovne filmove koji su bili potrebni Nadiji, no kako su se korisnici množili, a zanimanje raslo, nastavio je i s drugim zadacima i znanostima. Do danas je objavio više od 3.000 videozapisa i okupio više od 330.000 korisnika. Njegove filmove svakodnevno pogleda više od 100.000 ljudi širom svijeta. 2010. Google mu je dao dva milijuna dolara da poveća bazu svojih programa i prevede ih na najveće svjetske jezike, dobio je i Microsoftovu nagradu, a 2012. američki časopis Time uvrstio ga je na popis stotinu najutjecajnijih ljudi svijeta.

U čemu je tajna njegova planetarnog uspjeha?

Prije svega, kaže Khan, sestrična mu je rekla da joj se više sviđa na YouTubeu nego uživo što, ističe, iz perspektive učenika itekako ima smisla. 'Ovako oni mogu, bez straha da trate moje vrijeme, pregledavati snimke iznova i iznova. Osim toga mogu bez srama gledati neki materijal koji su trebali savladati još prije nekoliko godina. Mogu ih gledati u vrijeme koje im odgovara, brzinom koja im odgovara', rekao je mladi edukator naglasivši kako je u cijelom konceptu možda čak najvažnije to da s njima u sobi ne sjedi osoba koja će ih svako malo pitati: 'Razumiješ?'

S vremenom su filmovi koje je Khan postavio na YouTube počeli privlačiti sve veći broj posjetitelja, počela su mu stizati pisma i komentari te reakcije ljudi iz cijeloga svijeta. Jedan od korisnika postavio je na YouTube komentar oduševljenja: 'Ovo je prvi put da sam se nasmijao dok sam rješavao derivacije.' Drugi je pak ispričao kako je njegov autistični sin uz pomoć Khanovih kursova savladao matematiku, što prije nikako nije uspijevao.

Kako je broj pregleda rastao, tako je Khan je shvatio da bi to mogao biti koncept koji nikada neće zastarjeti. 'Da je Isaac Newton na YouTubeu objavio video o integralnom i diferencijalnom računu, ja danas ne bih morao, naravno, pod uvjetom da bi bio dobar u tome', rekao je Khan.

U početku je vjerovao da bi video materijali mogli biti korisni dodaci školskom programu, međutim s vremenom su mu počela stizati pisma učitelja koji su ih odlučili koristiti u svojim predavanjima. Zanimljivo je, rekao je Khan, da su video filmovi kao tehnološki izum, protivno očekivanjima, predavanja zapravo učinili humanijim omogućivši interakciju među učenicima, jer su premostili jaz između njih i učitelja.

Učenje kao vožnja biciklom

Jedna od brojnih prednosti online akademije je činjenica da učenici mogu ponavljati gradivo koje nisu uspjeli usvojiti sve dok im ono ne sjedne za razliku od klasičnog obrazovnog sustava u kojem se ono uči u razredu, potom kroz domaće zadaće, da bi se konačno testiralo ispitom na kojem učenik dobije određenu ocjenu koja ni na koji način ne pokazuje jasno koje su njegove specifične slabosti. 'Čak i ako učenik riješi 95 posto testa, neće saznati kojih je to pet posto koje nije znao', rekao je Khan i objasnio da se s vremenom rupe u znanju učenika počnu nakupljati i rasti umjesto da se prevladaju: 'Ideja našeg modela je ta da matematiku treba učiti kao i sve drugo, primjerice vožnju biciklom. Ostanite na biciklu i padajte s njega sve dok ne ovladate vožnjom.'

'Spora' djeca pokazuju se nadarenom

Khanovi video kursovi kreću od najosnovnijih kao što je zbrajanje i oduzimanje i postupno vode preko algebre i diferencijalnih računa sve do najviše matematike. 'Na ovaj način možemo poučavati sve što se može učiti u ovom tipu zadanih okvira… Logiku, programiranje računala, gramatiku, genetiku…'

Ovakvim sustavom, kaže Khan, može se odlično pratiti napredak učenika - koje su teme već savladali, na kojima su zapeli, koliko su vremena proveli na određenim zadacima i sl.

Prema Khanu, ovakav koncept učenja također je promijenio uvriježene predrasude o nadarenoj i 'sporoj' djeci. Naime, neka već provedena istraživanja utvrdila su da tzv. sporiji učenici, kada uče svojim tempom, s vremenom mogu pokazati da zapravo uopće nisu spori već naprotiv - nadareni.

Globalna škola za globalni svijet

Online akademija uz pomoć tehnologije, ističe Khan, može humanizirati proces učenja koji se u postojećem sustavu uglavnom vrednuje na temelju broja učenika po učitelju – što je taj broj manji, učenje je bolje. U novom konceptu postaje važna druga proporcija – ona učenika u odnosu na korisno ljudsko vrijeme. Osim toga, u klasičnom obrazovanju učitelj najveći dio vremena provodi u držanju predavanja, a tek mali u osobnom radu s učenikom. U novom konceptu taj je postotak sto posto.

Novi koncept trebao bi, među ostalim, djeci u siromašnim zemljama koja moraju pomagati roditeljima omogućiti da uče kada za to imaju vremena. Konačno jednoga dana djeca bi mogla preko interneta pomagati jedna drugoj. 'Tako možemo stvoriti jednu globalnu svjetsku učionicu. To je ono što zapravo želimo napraviti', zaključio je Khan.

197465,197388,197264,196154