Prikazivanje sadržaja namijenjenih djeci na televiziji dugo je pod posebnom paskom roditelja i regulatornih agencija, kako zbog tema kojima izlažu djecu i načina na koji to čine, tako i zbog zabrinutosti da djeca ne razlikuju reklame od drugih sadržaja podjednako dobro kao odrasli.

Ali onda se pojavio web i brzo počeo preuzimati ulogu koju je do tada u životu obitelji - pa tako i djece - imala televizija. Naročito je to došlo do izražaja usponom pametnih telefona i tableta, uređaja koje je lako ponijeti sa sobom praktično bilo kamo i dati ih djeci kako bi se roditelji, recimo, mogli u miru posvetiti vožnji ili radu kod kuće.

No to se događalo bez ugrađenih barem kakvih-takvih mjera zaštite, na kakve smo navikli s televizijom.

Mnogi su bili zabrinuti hoće li zbog toga djeca biti izložena sadržajima neprimjerenima njihovoj dobi, poput pornografije.

Pri reguliranju dječjeg pristupa webu i tom dijelu populacije namijenjenih sadržaja naglasak je bio na ograničenju izloženosti seksu i nasilju. Pritom su u drugi plan pala također važna pitanja, poput uravnoteženog obrazovnog sadržaja i mogućeg utjecaja neobuzdanog konzumerizma na um i psihu u razvoju, piše Guardian.

Borci za zaštitu privatnosti bili su također zabrinuti i zbog mogućnosti praćenja i prikupljanja podataka o djeci. To je područje s vremenom također postupno zakonski regulirano, ali je obrazovni sadržaj i dalje bio u zapećku. Kao i reguliranje dječjih prava pri, naprimjer, snimanju videosadržaja namijenjenih prikazivanju na webu.

Nedostatak kvalitetnog sadržaja

Sve to, naravno, nije odvratilo djecu od surfanja webom, na kojem ih je čekao ogroman broj ljudi spremnih da im ponude zabavu i zarade na tome.

Još prije no što je Google preuzeo YouTube 2006. godine postojala je ideja o posebnom izdanju za djecu. Od toga se tada odustalo zbog mogućih pravnih komplikacija i manjka osoblja koje bi se moglo pozabaviti tim projektom. Sve što je djeci branilo postavljanje videa na YouTube bila su pravila korištenja, u kojima je bilo navedeno da su sadržaji na toj platformi namijenjeni starijima od 13 godina.

U Googleu su također razmatrali mogućnost pokretanja zasebnog web odredišta za djecu, dijelom po uzoru na Yahooligans!, ali su odustali jer nisu mogli pronaći dobar odgovor na pitanje što je primjereno djeci, a što ne.

Nedostatak kvalitetnog sadržaja bio je glavni razlog za to što YouTube za djecu nije zaživio ni nakon što ga je preuzeo Google. Osim toga, vjerovalo se da glavninu publike YouTubea čine tinejdžeri kojima je televizija dosadila. Ako netko mlađi surfa YouTubeom, pretpostavljalo se da to čini uz nadzor odrasle osobe.

Usprkos tome, količina sadržaja namijenjena maloj djeci postojano je rasla sve do trenutka u kojem su u YouTubeu shvatili da moraju nešto poduzeti.

Jedni su se bacili na izradu zasebne aplikacije za djecu, drugi su gurali promociju edukativnih sadržaja. Bilo je i lobiranja s ciljem pripuštanja YouTubea u škole.

Uspon neobičnih i sumnjivih sadržaja

S druge strane je rasla količina sadržaja namijenjenog djeci koji je bio... pa, neobičan. Tako se, primjerice, u nekom trenutku na vrhove ljestvica popularnosti probila DisneyCollectorBR, youtuberica koja nikad nije pokazala svoje lice, niti otkrila pravo ime.

U svojim bi videozapisima raspakiravala igračke poput Kinder jaja. Tako je uspjela skupiti 2,4 milijarde pregleda i postati trećim najgledanijim kanalom na YouTubeu, odmah iza PewDiePieja i Katy Perry.

Procjene govore da joj je YouTube plaćao do 13 milijuna američkih dolara godišnje temeljem prikazanih oglasa. A pratitelji njenog kanala počeli su kao ludi kupovati Kinder jaja - inače zabranjena u Sjedinjenim Državama - na web odredištima poput eBaya.

Kanali kao što je DisneyCollectorBR privlače potencijalne gledatelje oglašavanjem putem tražilica, koristeći to što je Disney odbio staviti svoje filmove, serije i druge sadržaje na YouTube.

Naime, kad utipkate 'Frozen Elsa' ili nešto slično u YouTubeovu tražilicu, to će vas dovesti do sadržaja kakve nude DisneyCollectorBR i drugi poput nje. Slično je i s videima u kojima se raspakiravaju igračke.

Zloraba algoritma

Većina takvih kanala je anonimna i YouTubeovi algoritmi nisu naročito uspješni kad ih treba razlikovati od doista edukativnih sadržaja, a nerijetko se u istom paketu za prikaz nađu s promidžbom za, primjerice, novi horor blockbuster.

Tijekom 2015. godine svjetlo dana napokon je ugledao YouTube Kids. Ideja je bila preusmjeriti djecu na tu aplikaciju, ali umjesto toga sadržaji za djecu na glavnom kanalu postali su još uvrnutiji.

Primjerice, kanal Webs & Tiaras prikazivao je videozapise s glumcima u jeftinim kostimima kako izvode zaplete bez dijaloga, obično romantične priče sa Spider-Manom i Elsom iz filma 'Frozen' u glavnim ulogama. Pri čemu bi Elsa imala, naprimjer, kokošje noge.

I taj se kanal oslanjao na YouTubeov algoritam, potragu za popularnim junakinjama i junacima te manjak izvornog službenog sadržaja za djecu.

Njihov su uspjeh mnogi imitirali, nadopunjujući formulu drugim uspješnim žanrovima, kao što su psine i izazovi. Rezultati su bili neporecivi.

U jednom trenutku svi Disneyjevi promotivni materijali na YouTubeu imali su oko milijardu pregleda mjesečno. Amaterski uradci s Elsom skupili su ih 13 milijardi.

Situacija se otela kontroli

Potom su se počeli pojavljivati videozapisi s malom djecom koja prkose roditeljima, prežderavaju se, povraćaju i izvode razne vratolomije. Uslijedili su sadržaji poput Mickeyja Mousea kako se igra izmetom, Minnie Mouse biva krvavo raščerečena i tome slično.

Situacija se, dakle, počela otimati kontroli. Tijekom ljeta 2017. tim u YouTubeu počeo je proučavati problematične sadržaje za djecu. Čak i okorjele među njima iznenadilo je što se sve može naći.

Postalo je jasno da se ne mogu osloniti samo na roditelje i YouTube Kids. Tako su nastale nove smjernice za moderatore i algoritmi osmišljeni kako bi našli sadržaje u suprotnosti s njima.

Počelo se tražiti načine na koje brže uklanjati nepoćudan sadržaj i bolje komunicirati s tvorcima sadržaja. Prvi na popisu za odstrel bili su sadržaji na rubu fetiša i pornografije. Ipak, bio je to razmjerno spor proces.

YouTube se u to vrijeme tek oporavljao od bojkota oglašivača, do kojeg je došlo zato što su oglasi bili prikazivani uz ekstremističke sadržaje poput neonacističkih i terorističkih. Nagle promjene mogle bi uplašiti tvorce sadržaja i oglašivače, strahovali su u YouTubeu.

Velika čistka

Prekretnicu je donio članak 'Something Is Wrong on the Internet' Jamesa Bridlea, u kojem je razotkrio kako nepoćudni sadržaji dolaze do djece, uz zlorabu YouTubeovog algoritma.

Sve do tada čak ni pojedini Googleovi zaposlenici nisu znali kakvog sve smeća ima na YouTubeu. Sad to više nitko nije mogao poreći.

Nakon što je javno prozvan YouTube je uklonio više od 270 korisničkih računa, među kojima je bio i Toy Freaks. Do 2020. godine situacija se popravila.

Ipak, američka regulatorna agencija Federal Trade Commission oglobila je YouTube 2019. godine zbog kršenja zaštite privatnosti djece. Nakon toga više nisu smjeli prikazivati ciljane oglase uz videozapise namijenjene djeci mlađoj od 13 godina.

Uslijedila je pandemija koronavirusa, uzročnika bolesti COVID-19. Iako je učinak isprva bio negativan, s vremenom je gledanost porasla, kako su klinci bili prisiljeni provoditi dane u karanteni kod kuće. Do kraja 2020. pola od deset najgledanijih kanala bili su oni namijenjeni djeci predškolske dobi.

Regulativa i pritisak javnosti također su prisilili YouTube na obraćanje više pozornosti na kvalitetu sadržaja. Uz algoritam, sad ih pregledavaju i ljudi, a pokrenut je fond za poticanje stvaranja kvalitetnih sadržaja.