Tako je primjerice za 2012. godinu u katalozima bilo otprilike 12 posto računalnih radova, dok su ostatak činile fotografije pravih proizvoda. Godinu nakon, postotak se popeo na 25 posto, a danas računalne slike čine čak 75 posto svih slika u katalozima. Potrošačkom oku su razlike jedva (ako uopće) primjetne.

Stranica CGSociety je imala priliku pričati s Martinom Enthedom, koji radi kao IT menadžer za Ikeinu komunikacijsku agenciju. Čak je i ekipa te stranice koja se bavi računalnim slikama nakon održane prezentacije na SIGGRAPHu 2012. ostala očarana kvalitetom slika, koje su se tada mogle napraviti za IKEA kataloge. Evolucija se odvila prilično brzo, kroz svega nekoliko godina, a baza od kakvih 25 tisuća modela namještaja i objekata je veće kvalitete no ikad.

IKEA zapravo nije imala ništa protiv tradicionalne fotografije, no svijet 3D modela i računalno generiranih slika je postao mnogo primamljivijim rješenjem kako je vrijeme odmicalo. Kvaliteta nije bila upitna - posrijedi je bila praktičnost micanja objekata u virtualnom prostoru, brisanja, mijenjanja doba dana po želji i drugih parametara, za koje je u fotografiji jednostavno trebalo previše vremena.

Enthed navodi kako su svi 3D umjetnici morali znati fotografiju, a svi fotografi su morali naučiti baviti se 3D umjetnošću. Za cijeli proces koji se odvio u treningu obje strane struke, ovaj stručnjak smatra da je vrijedan divljenja. Timing je bio besprijekoran. 'Da je sve kojim slučajem počelo pet godina ranije, stvari ne bi bile tako jednostavne', smatra Enthed. Jedan od detalja koji je također pomogao je korištenje V-Ray rendering enginea, zahvaljujući čijim postavkama dizajneri mogu kreirati vrlo realistične uratke.

Svi modeli su renderirani u 4Kx4K razlučivosti s nevjerojatnom količinom detalja, kako bi mogli biti iskorišteni za sve - od tiska kataloga do ogromnih postera koji prekrivaju cijele strane IKEA trgovina. Cijelu priču o evoluciji kreiranja slika je moguće pronaći na CGSociety