'Mnogi su ljudi bili uvjereni da se to nikada neće dogoditi', rekao je voditelj studije Miguel Nicolelis s Duke Universityja u Durhamu u Sjevernoj Carolini. Stručnjaci su u prijašnjim eksperimentima uspjeli povezati mozgove majmuna s robotima, međutim, ovo je prvi u kojem je uspostavljena izravna veza između dva mozga i to na takav način da su štakori mogli dijeliti i motoričke i osjetilne informacije.

U novoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature Scientific Reports, znanstvenici su prvo uvježbali štakore da pritisnu onu polugu iznad koje se upalila LED žaruljica. Za ispravan odabir životinje su nagrađene otvaranjem posudice s pitkom vodom. Štakori su potom podijeljeni u dvije skupine koje su nazvane 'koderi' i 'dekoderi'.

U motorički korteks mozga štakora kodera usađene su mikroelektrode debljine jedne stotinke vlasi kose. Ovaj dio mozga obrađuje pokrete. Uz pomoć usadaka snimljene su aktivnosti neurona koje se zbivaju neposredno prije nego što štakor odluči koju će ručku pritisnuti. Analize su pokazale da je pritiskanje lijeve stvaralo drugačiji uzorak od pritiskanja desne neovisno o tome je li odluka bila ispravna.

Nakon toga znanstvenici su reproducirali iste uzorke kod štakora dekodera pomoću usadaka koji su stimulirali identične dijelove mozga koji su ranije bili snimani. Dekoderi su prije toga istrenirani tako da ispravno reagiraju na različite primljene stimulacije.

U narednom koraku znanstvenici su izravno povezali usatke kodera i dekodera. Par je dobio iste zadatke, međutim, samo koderi su vidjeli koje se žaruljice pale. Moždani signali kodera snimljeni su i odmah preneseni dekoderima. Iako nisu dobili nikakve svjetlosne signale, dekoderi su se odlučili za pravu ručku u 60 do 72 posto slučajeva. Ova suradnja postala je još bolja kada su obje skupine štakora dobile nagrade za ispravne odluke. Postupno je prijenos signala postao jasniji, a uspješnost veća nego u slučajevima u kojima nije bilo izravne veze već samo prijenos snimaka signala (pogledajte video dolje).

Nicolelis ističe da su štakori bili uspješni i kada nisu bili uvježbani, samo im je trebalo više vremena da nauče zadatke.

U drugom eksperimentu znanstvenici su testirali prijenos osjetilnih informacija. Štakori dekoderi primali su primjerice podatke o širini rupe koju su istraživali koderi ili osjete dodira njihovih brkova.

Parovi su podjednako uspješno surađivali čak i kada su informacije prenošene internetom od laboratorija u Brazilu do Sjeverne Caroline, samo s malim vremenskim zakašnjenjem.

Nicolelis kaže da u ovoj fazi razvoja tehnologije još nije moguće postići sto-postotnu točnost jer mikroprocesori nisu dovoljno precizni za snimanje pojedinih neurona već samo većih skupina.

Ova bi se tehnologija u budućnosti mogla koristiti za vojne, ali i civilne svrhe. Primjerice, procesori bi se mogli ugraditi genetski modificiranim kukcima ili malenim sisavcima koji bi se mogli koristiti kao izvidnice ili čak kao atentatori.

Međutim, Nicolelisa najviše oduševljava ideja da bi se na isti način moglo povezati više mozgova. Trenutno radi eksperimente na takvom umreživanju majmuna.

'U daljoj budućnosti možda ćemo moći komunicirati preko moždane mreže', rekao je Nicolelis i dodao: 'Bio bih jako sretan kada bi moji praunuci koristili moždanu mrežu zahvaljujući radovima svojeg pradjeda'.