Zakon je nazvan po jednom od osnivača tvrtke Intel, Gordonu Mooreu, koji je u članku objavljenom u časopisu 'Electronics Magazine' iz 1965. godine opisao svoju spoznaju da je broj tranzistora koji se po najpovoljnijoj cijeni mogu smjestiti na integrirani krug udvostručiv otprilike svake dvije godine.

Mooreova analiza trendova - po kojoj se poluvodička industrija ravna do današnjih dana - vrijedi još uvijek, konstantna minijaturizacija te eksponencijalno povećanje gustoće tranzistora omogućava svakoj sljedećoj generaciji čipova da budu manji, brži i 'pametniji', što je i dovelo do njihove široke primjene u svim segmentima ljudskog djelovanja.

Što se više napreduje u minijaturizaciji, to se znanstvenici i inženjeri nalaze pred većim tehničkim izazovima. Intel već izrađuje procesore u kojima su 3D tranzistori, dok drugi eksperimentiraju s novim materijalima poput grafena ili ugljičnih nano cjevčica. Najdalje su ipak otišli istraživači New South Wales sveučilišta koji su uspjeli napraviti tranzistor koji se sastoji od jednog atoma fosfora ugniježdjenog u silicijskoj podlozi, te pripadajućim upravljačkim i napojnim elektrodama.

Kombinacijom „scanning tunnelling“ mikroskopa i litografskog postupka uspješno su riješili najveći problem – kako pozicionirati taj jedan atom fosfora točno u središte strukture koju čine elektrode (+-1 atomsko mjesto u silicijskoj rešetci). Tehnika koju su upotrijebili otvara mogućnost automatizacije procesa i njegovu komercijalnu primjenu pri izradi jedno-atomnih tranzistora kao građevnog elementa budućih mikroprocesora.

Pošto za sada tranzistor radi samo na vrlo niskoj temperaturi, blizu apsolutne nule, za masovnu primjenu te tehnologije bit će potrebno još mnogo znanstvenog rada. Napredak koji je ovime postignut u mogućnosti manipulacije pojedinačnim atomima čini solidni temelj za buduća istraživanja na polju kvantnih kompjutera, strojeva koji će koristiti efekte kvantne mehanike za operacije nad podacima.