'To se službeno zove Program zdravstvene zaštite higijene i prehrane djece u vrtićima', rekao je naš epidemiolog dr. sc. Bernard Kaić voditelj Odjela za cijepljenje u HZJZ-u reagirajući na prosvjede nekih roditelja da im se traženjem kartona na uvid narušava privatnost.

Ovaj program, ističe, temelji se na zakonu o predškolskom odgoju i naobrazbi, što čak nije zakon Ministarstva zdravlja, već Ministarstva obrazovanja.

'Već na temelju tog zakona ne mogu se buniti jer to nije tajna na koju bi imali pravo. Vrtići moraju raditi provjere. S druge strane epidemiolozima i županijskim zavodima je posao da podsjećaju vrtiće da prema zakonu moraju raditi takve provjere', dodao je Kaić.

Provjera je posljednjih dana u vrtićima postala rigoroznija jer se u Hrvatskoj bilježi epidemija ospica čiji intenzitet već duže vrijeme ne jenjava.

U Hrvatskoj je trenutačno oboljelo oko 150 osoba, od čega oko 120 u Zagrebu. Od 102 oboljele osobe 52 je bilo starije od 15 godina, 15 posto ih je u dobi od šest do 15 godina, a 35 posto su predškolska djeca. Najveći pobol, gledano na broj stanovnika je u predškolskoj dobi.

'Za 73 imamo podatke o cijepljenju, a za ostale nemamo jer su stariji pa su zagubili kartone. Svi za koje imamo podatke su necijepljeni osim jedne osobe koja je primila samo jednu dozu.

Kod nekih oboljelih razvile su se i ozbiljnije komplikacije. Od 115 za koje postoje podaci 36 ih je hospitalizirano, kod šest se razvila upala pluća, a kod dvoje upala uha. Broj komplikacija može biti i veći jer za pola oboljelih ne znamo jesu li ih imali. To je dosta velik broj na relativno malen broj zaraženih', rekao je Kaić.

Naš stručnjak kaže da kod nas epidemija ospica ipak nije poprimila razmjere kakvi se bilježe u susjednoj Bosni i Hercegovini u kojoj je procijepljenost niža zbog problema s provođenjem programa cijepljenja tijekom rata.

'Ipak to već predugo traje. Imali smo jednu epidemiju 2004. i jednu 2008. U obje je bilo manje oboljelih i kraće su trajale. Ova traje dulje i još uvijek svakodnevno imamo nove slučajeve. U početku su prvenstveno obolijevali Romi koji nisu cijepljeni jer nemaju stalne adrese, nemaju odgovarajuću zdravstvenu skrb i dosta putuju. No sada imamo i slučajeve oboljele necijepljene djece koja nisu iz skupine Roma, a koja su se najvjerojatnije zarazila po čekaonicama. Za sada nismo nedvojbeno zabilježili da su se ospice proširile u nekim kolektivima u kojima ima djece čiji roditelji nisu skloni cijepljenju kao što su primjerice Waldorfski vrtići i škole koji su po tom pitanju ležerniji', rekao je Kaić.

U našoj javnosti posljednjih godina jača strah od cjepiva i protivljenje obaveznom cijepljenju. Sve češće čuju se zahtjevi roditelja da ono postane dobrovoljno, a kao primjer često se navode razvijene europske zemlje. No prema izvješću iz 2012. oko pola članica EU ima obavezna barem neka cjepiva pa je u njima potvrda o cijepljenju također uvjet za primanje u javne vrtiće i škole. Isto vrijedi u brojnim drugim zemljama svijeta, primjerice u SAD-u i Kanadi. Štoviše, taj zahtjev, uz veće premije zdravstvenog osiguranja, državne institucije koriste kao logičnu mjeru pritiska na roditelje da pruže potrebnu zaštitu svojoj djeci. U susjednoj Sloveniji obavezno je čak devet cjepiva, a jedini mogući razlog za odbijanje cijepljenja je medicinski. U nekim europskim državama koje nemaju obavezno cijepljenje procijepljenost cjepivom MMR pala je nakon lažne uzbune o nuspojavama koju je podigao britanski liječnik Andrew Wakefield. U njima se posljednjih godina bilježe ozbiljne epidemije pa čak i smrtni slučajevi među zaraženima ospicama.

Smrt jednog 18-mjesečnog necijepljenog dječaka u Berlinu od posljedica ospica ponovno je pokrenula rasprave u Njemačkoj treba li cijepljenje biti samo snažno preporučeno ili obavezno. Samo u tom gradu od prošlog listopada do veljače zabilježeno je preko 600 slučaja zaraze ospicama.