O njoj će Anthony Mann 1965. godine snimiti film 'Heroji Telemarka' s Kirkom Douglasom u glavnoj ulozi, a pedeset godina kasnije Norveška javna televizija (NRK) hvaljenu i gledanu miniseriju 'Diverzanti'.

Bila je noć 27. veljače 1943. godine, kada su norveški komandosi ušli u krug hidrocentrale/tvornice Vemork, u vlasništvu kompanije Norsk Hydro, nedaleko od Rjukana u Norveškoj. Zadatak je bio uništiti postrojenje u podrumu tvornice.

No prije nego li će doći ondje u operaciji poznatoj pod nazivom Gunnerside, valja se vratiti nekoliko godina unazad.

Leif Tronstad, profesor kemije na Sveučilištu u Trondheimu, i Jomar Brun, voditelj postrojenja za elektrolizu vodika kompanije Norsk Hydro, od 1933. godine radili su na projektiranju Vemorkovih postrojenja za proizvodnju teške vode. Bilo je to jedino svjetsko industrijsko postrojenje za njenu proizvodnju.

SAD i Njemačka radili su istovremeno na ranim nuklearnim istraživanjima, a u travnju 1939. Njemačka je započela tajni program pod nazivom Uranverein.

Nakon invazije na Norvešku u travnju 1940., Nijemci su preuzeli kontrolu nad Vemorkom i prisilili radnike da povećaju proizvodnju, a do kraja 1941. ona je iznosila četiri kilograma dnevno.

Prve informacije o povećanju proizvodnje do britanskih obavještajaca stigle su tijekom ljeta iste godine od Tronstada, a koji je bio u norveškom pokretu otpora i s Britancima se anonimno dopisivao. Bilo je jasno da Nijemci rade na programu atomske bombe i pokrenut je cijeli sustav da bi se to spriječilo. Tronstad u međuvremenu bježi u Švedsku, a iz nje u Britaniju te, s obzirom na njegovo poznavanje proizvodnje teške vode te iskustvo u norveškoj obavještajnoj službi, postaje šef obuke komandosa za diverzantske operacije u Norveškoj.

Britanci su tada već imali tajnu jedinicu pod nazivom Special Operations Executive (SOE), čija je specijalnost bio rad iza neprijateljskih linija izvođenjem različitih diverzantskih akcija. Norveški ogranak SOE-a bio je poznat kao Company Linge, a regrutirani u njega prolazili su 'krvavu' obuku u Škotskoj. Jedan od njih bio je Joachim Rønneberg, tada 23-godišnjak koji će postati vođa tima u operaciji Gunnerside, kojoj su prethodile operacije Grouse i Freshman.

Operacije Grouse i Freshman

U listopadu 1942. mali izviđački tim nazvan Grouse, sastavljen od pet Norvežana, iskočio je padobranima iz aviona i sletio u okolinu tvornice kako bi prikupio obavještajne podatke i pripremio teren za 39 britanskih specijalaca. Mjesec kasnije započela je operacija Freshman. Britanci su trebali sletjeti dvjema jedrilicama, ali kombinacija lošeg vremena i problema s komunikacijom dovela je do toga da se jedna zabila u planinu, a druga je pala nedaleko od mjesta kretanja u akciju. U prvoj jedrilici nije bilo preživjelih, a preživjele iz druge pohvatao je Gestapo i likvidirao zaplijenivši pritom dokumentaciju koja je otkrila cilj njihova dolaska.

Međutim Norvežane iz grupe Grouse nisu uspjeli uhvatiti. Naredna tri mjeseca oni će živjeti na planini sve dok od Britanaca nisu dobili informaciju da su postali grupa Swallow, kojoj će se pridružiti šestorica njihovih sunarodnjaka iz Company Lingea. Odlučeno je da, umjesto slijetanja jedrilicama, komandosi iskoče iz aviona s padobranima.

Predvođena Rønnebergom, grupa je skočila iz aviona oko ponoći 16. veljače 1943. Svi su bili obučeni u britanske uniforme ispod snježnih odijela jer je zaključak bio da ako se za sabotažu okrive Britanci, a ne norveški pokret otpora, manje su šanse da će se lokalno stanovništvo suočiti s njemačkom odmazdom. Sletjeli su kilometrima daleko od planirane mete, a nakon pet dana pješačenja grupe su se spojile.

Operacija Gunnerside i najbolji skijaški vikend

Kasno navečer 27. veljače 1943. operacija Gunnerside ušla je u ključnu fazu – napad na Vemork. Postojala su samo tri puta kojima se moglo pristupiti postrojenju, ali dva su otpala u startu. Silazak s planine iznad postrojenja bio je nemoguć jer područje bilo minirano, most je bio odlično čuvan i ostala je samo opcija prelaska zaleđene rijeke Manu te spuštanja i penjanja uz visoke litice u klancu. Poslije ulaska u tvornicu podijeli su se u dvije skupine. Jedni su postavljali eksploziv, a ostali su držali odstupnicu.

Akcija je uspješno provedena, postrojenje je stavljeno izvan funkcije i Nijemci su izgubili oko 500 kilograma teške vode.

Dio specijalaca pobjegao je prema Oslu, dio ih je ostao na području Telemarka, a treća je skupina, u kojoj je bio Rønneberg, na skijama za skijaško trčanje pobjegla u neutralnu Švedsku. Na skijama su, bježeći od Nijemaca, prešli 320 kilometara.

'Bio je to najbolji skijaški vikend u mom životu', rekao je jednom zgodom Rønneberg, a doživio je duboku starost i 2018. preminuo u 99. godini života.

Međutim eksplozija nije bio dovoljno jaka i već do svibnja 1943. Njemačka je sve obnovila i ponovno pokrenula proizvodnju. Vidjevši to, Amerikanci, koji su od samog početka bili involvirani u zbivanja u tvornici, odlučili su postupiti prema planu koji su Britanci bili odbili – bombardirati tvornicu. Tijekom 16. studenoga 1943. 140 američkih bombardera preletjelo je Rjukan i bombardiralo tvornicu Vemork. U bombardiranju je poginulo i 22 Norvežana i bio je to osnovni razlog zbog kojeg su se tome protivili Britanci i Norvežani.

Nakon bombardiranja Njemačka je odlučila zatvoriti Vemork i premjestiti zalihe vode na svoj teritorij. No ni u tome Nijemci nisu uspjeli jer su 20. veljače 1944. norveški saboteri potopili trajekt Hydro na jezeru Tinnsjø, kojim je prevožena teška voda. U eksploziji su stradala četiri Nijemca, kao i 14 Norvežana.

Njemačka nije uspjela razviti atomske bombe, ali je to uspjelo Amerikancima, a oni su ih i upotrijebili bacivši ih na Hirošimu i Nagasaki.