'Znaš što je za mene korupcija? Nije to primanje kuverti ispod stola i namještanje natječaja. To je kada imaš talentirano dijete, a šanse da sredina prepozna i razvije taj talent su 0,001 posto. To je kada živiš u sredini gdje se promovira osrednjost putem veza i poznanstava.To je kada si prisiljen reći svojem djetetu da napusti zemlju jer ovdje nema šanse. To je korupcija. I to je gdje se Hrvatska nalazi', priča mi Tom, urbani i kozmopolitski tip s bradom od sedam dana i retro naočalama. Ne mogu si pomoći, kažem mu da izgleda kao da je ispao iz Woody Allenovih filmova s kraja sedamdesetih. Ništa čudno. Tom se rodio usred Manhattana. Završio je studij biznisa. Istovremeno je ganjao karijeru dramaturga i scenarista. Kaže da je živio s deset dolara na bankovnom računu. Jednog dana dobio je ponudu za scenarij. Sljedećeg jutra na računu je imao 150 tisuća i 10 dolara. Imao je 20 i nešto godina.

'Završio sam u Hollywoodu. Htjeli su da napišem scenarij za Pretty Woman 2. Nudili su mi 300.000 dolara. Tada sam shvatio da ne želim biti scenarist za iznajmljivanje. Rekao sam im da ne znam i ne želim pisati scenarije za blockbustere. To nisam ja. Ima puno ljudi koji su bolji u tome. Ako ću ikada ponovno biti umjetnički kreativan, bit ću to za sebe i za manji krug ljudi. Hollywood nije za svakog. Ovisi gdje vidiš svoje mjesto u svijetu', zbori Tom, a sve to zvuči nevjerojatno bizarno i neadekvatno na kavi s pogledom prema brkatom čiči na konju. Otiremo sa sebe zvjezdanu prašinu i vraćamo se u blato i mulj autohtona tipa. Političari ovdje, veli Tom, nemaju pojma kako izgraditi imidž. Lažni su i možda mogu zavarati ovdašnje birače, ali nemaju pojma koliko su prozirni za ikoga tko gleda situaciju izvana. Potpiruju ideološke ratove na temama starim 50 godina, a tko snosi cijenu za sve to? – Prosječni građanin.

Kondenziram Tomova zapažanja. Hrvatska populacija se patološki narcisoidno valja u debatama koje nikog normalnog izvan granica već odavno ne zanimaju. Političari konstantno pričaju o sebi. U međuvremenu je stasala nova generacija. Eno je, prosvjeduje na Filozofskom fakultetu. Je l ima jedan jedini političar koji bi mogao doći tamo i odgovoriti na njihove potrebe? Koji korespondira s njihovom vizijom svijeta? Nema. 'Čovjek koji će Hrvatsku postaviti na noge, čovjek koji će joj dati budućnost, bit će onaj koji će znati razgovarati s mladima. Koji će točno razumjeti što žele i o čemu pričaju. Takvog zasad nema na političkoj sceni', kaže Njujorčanin.

Nakon Hollywooda, Tom je otvorio galeriju u blizini Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku. Dogodila se 2001., posao više nije imao smisla. Polako se prebacio na trgovinski biznis s Argentinom, boravio u Buenos Airesu sve češće, a na kraju se i preselio. U izuzetnim odnosima s argentinskim predsjednikom i ministrom trgovine, razradili su plan investicija u srednju i istočnu Europu: 'Gledali smo različite zemlje i odabrao sam Hrvatsku. Zbog geografskog položaja. Bili smo svjesni birokratskih i političkih prepreka, ali računali smo da ćemo preživjeti period tranzicije.' 'Naravno, ti si Novak, nemoj mi reći da je presudila samo geografija. Vučeš korijene odavde... ' primijetio sam. 'Točno, prapradjed mi je bio iz Hrvatske.' 'Upoznao sam nemalo ekipe iz Južne Amerike, treće, četvrto koljeno, koji traže svoje pretke po Hrvatskoj i žele ovdje ostati', rekao sam, a Tom je odgovorio: 'Nisam siguran. Koliko mi je poznato, u Hrvatskoj se totalno ignoriraju znanje i iskustvo takvih ljudi. A ono je ogromno.'

Bio je Amerikanac po pustim razgovorima s našim višim i nižim dužnosnicima. Kaže, uvijek ga gledaju s nekom sumnjom: 'Zapravo, uopće nemaju alata za razgovor s bilo kakvim ozbiljnim investitorom. Dok se u drugim zemljama političari bore za strane investicije, u Hrvatskoj je najčešća reakcija bila – a što ima u svemu tome za mene? Znači, totalno izopačeno, umjesto da služe ljudima i imaju određene obaveze prema njima. Moralni standardi ne postoje u hrvatskoj politici.' 

Tako će Tom. Prošlo je šest godina otkako je u Zagrebu. Čovjek nije ni gluh ni slijep i jedini mu je problem što je vidio i doživio nešto što pozamašan komad našeg biračkog tijela neće ni u sljedećim trima reinkarnacijama. Suvlasnik je Mundoake, vrhunskog street food restorana u Petrinjskoj. U tri firme zapošljava 75 ljudi i iskreno ne razumije anti-poduzetničku svijest domaćih vlastodržaca. Da moraš baratati kapitalom od 20.000 kuna da bi otvorio kompaniju. Ili da moraš plaćati poreze prije nego što išta zaradiš. Još jednom. Talentirani ljudi s idejom ovdje nemaju šanse, osim ako ih poljubi božica sudbine. Što je prilično nezahvalan gospodarski koncept. Olimp očito nije nešto na što možeš računati, kako je živo demonstrirano i u zemlji koja ga udomljuje.

Ovih dana Tom radi na strategiji izvoza hrvatskih vina i piva po Španjolskoj i Portugalu. Razgovara s ljudima u Brazilu, LA-u, New Yorku, a koji zu zainteresirani da iskrcaju lovu na naše obale. Nitko ga nikad nije ovdje pozvao da podijeli svoje znanje i iskustvo. Nije primio nikakvu pomoć ili potporu turističke agencije ili grada. Ljudi su ga pokušali reketariti oko nekoliko poslovnih prostora u centru. A Mundoaka ne može biti punija. Više turista zna gdje je njegov restoran nego gdje je katedrala. Čovjek financijski pomaže nekoliko humanitarnih udruga. Na srcu su mu najviše djeca, ljudi s posebnim potrebama. Pokušava dovesti najveću svjetsku izložbu kostiju dinosaura u Zagreb. Pokušava ostvariti jaču interkulturalnu suradnju s Južnom Amerikom: 'Život je umjetnost, a umjetnost je život. Vrijednost kulture u hrvatskom društvu je stravično omalovažena kroz zastarjele ideologije. Taj uski sebični interes elite mora prestati.'

Ili što? Pa, ništa posebno. Odvrtjet ćemo još jednu reprizu tog bezidejnog i tragično zaostalog hrvatskog filma koji se već predugo drži na repeatu.

Kratki disklejmer: moj serijal 'Lijepa Vaša' na HRT4, koji je inspiriran kolumnama o strancima na tportalu, odlukom Programskog vijeća ići će svakog drugog tjedna. Znači, sljedeća (2.) epizoda je na programu u nedjelju, 9. listopada, u 18.30 sati. I predobra je.