Nenad Kurtović, predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača, to objašnjava neznanjem i inertnošću građana, ali i nezainteresiranosti države da ih bolje educira.

'Potrošači se jednostavno ne snalaze. Ne znaju koja je razlika između univerzalne usluge odnosno HEP Distribucije kao osnovnog opskrbljivača i tržišnih opskrbljivača. Isto tako ne znaju usporediti njihove ponude i izračunati što im je najisplativije', objašnjava Kurtović.

Dodatnu pomutnju izazvao je izlazak HEP Opskrbe s paketom Hepi. Mnogi potrošači koji plaćaju struju HEP Distribuciji su uvjereni kako su oni automatizmom postali korisnici tog povoljnijeg paketa.

Međutim, ako želi 'postati' Hepi, svako kućanstvo prvo mora proći proceduru za promjenu opskrbljivača, isto kao da je odabralo HT, RWE ili GEN-i, i potpisati novi ugovor s HEP Opskrbom. Time s univerzalne usluge koju zakonski može pružati samo HEP Distribucija prelaze na tržišnu uslugu.

Prema trenutačnim cijenama, tržišni opskrbljivači u prosjeku su oko pet posto jeftiniji od univerzalne usluge

'Ljudi čim prije moraju shvatiti da je najskuplje ostati na univerzalnoj usluzi. Ona je najskuplja jer osigurava energiju u svakom trenutku za sve građane. Ako se nešto dogodi tržišnom opskrbljivaču, tada uskače HEP Distribucija koji u rezervi ima plinske elektrane i hidroelektrane. Isti princip će uskoro vrijediti i za tržište prirodnog plina', ističe Kurtović.

Na razvijenijim tržištima država stimulira potrošače da prijeđu tržišnim opskrbljivačima i to najčešće dizanjem cijena univerzalne usluge.

'Trenutačno to HEP Distribucija radi prema poduzetnicima kod kojih se to zove zajamčenom uslugom. Novom metodologijom diže cijene. Vi i dalje možete ostati na zajamčenoj usluzi, ali će vas to koštati', tumači Kurtović.

U segmentu kućanstava dizanje cijene univerzalne usluge bilo bi opasno sve dok država prvo ne zaštiti ugrožene kupce koji ne mogu plaćati potrošnju električne energije. Sa zakonskim paketom pomoći energetski siromašnim kućanstvima, upozorava Kurtović, kasni se skoro godinu dana.