'Mislim da se svi najviše sjećamo nemilih scena, ispada mržnje, letećih pepeljara i suzavca; ali vrijedilo je izložiti se svemu tome i probiti led. Čim se oformila inicijativna skupina za osnivanje Iskoraka, postavilo se pitanje treba li organizirati Pride u Zagrebu. Nakon nekoliko tjedana analiziranja svih mogućih scenarija, pala je jednoglasna odluka da idemo na ulice. Znali smo da imamo potporu tadašnje Račanove vlade, posebice ministra Šime Lučina, pa da se neće ponoviti scene nasilja s godinu dana ranijeg beogradskog Pridea', kaže Manzin govoreći o prvoj manifestaciji takve vrste u Hrvatskoj u kojoj je sudjelovalo dvjestotinjak osoba, a tridesetak je bilo ozlijeđeno.

Prideom, koji je organizirala i udruga Kontra, htjelo se potaknuti zakonske inicijative za ravnopravnost LGBT osoba, odnosno usprotiviti se njihovim diskriminacijama u zakonima poput obiteljskog.
'Kad se bolje promisli, jedini važniji događaj u povijesti LGBT zajednice prije toga bilo je ukidanje kriminalizacije homoseksualnosti, tzv. protuprirodnog bluda, opisanom u zakonu iz 1977. Otada se nije ništa događalo. Homoseksualnost se i dalje doživljavala kao bolest, grijeh, zlo, perverzija i slično', upozorava Manzin.

Nakon osnutka Iskoraka i Kontre 2002., kako naglašava, u svega dvije-tri godine uspostavili su tradiciju Pridea koji se ove subote u Zagrebu održava po petnaesti put, i to pod motom'Još Hrvatska ni’ propala!'

'I ne samo to. Uspješno smo lobirali za anti-diskriminacijske odredbe u čitavom nizu zakona, legalizirali istospolne životne zajednice, realizirali čitav niz kulturnih, pravnih, medijskih, zdravstvenih i drugih projekata; a na koncu i javnost se zasitila te teme, pa ona danas više nije ni čudna ni skandalozna, nego je dio opće političke kulture i samog društvenog mainstreama', dodaje prvi predsjednik Iskoraka.
Međutim, kako veli, nisu mogli ni pretpostaviti da će za desetak godina započeti konzervativna protureformacija.

'Ona danas poput karcinoma proždire zdravo tkivo društva sišući mu energiju i stvarajući užasne podjele u društvu. Neokonzervativni udar pokazatelj je krize religije u zapadnoj civilizaciji, što se savršeno poklopilo s gospodarskom i socijalnom krizom. Rezultat je ovo što gledamo u Dnevniku. Povijest nas uči da nema nepovratnih procesa. Zato se ne bih čudio da se Europi opet dogodi neki novi Hitler. Pogledajmo samo Mađarsku i Poljsku. Iako je danas, naravno, daleko bolje nego prije petnaest godina, klerikalna desnica svim se silama trudi vratiti nas u srednji vijek. Zastrašujuće je velik broj ljudi koji zbog straha i osjećaja krivnje i dan-danas žive lažne živote. Što bi valjalo napraviti? Dovesti na vlast lijevo-liberalnu politiku koja jedina može osigurati napredak sekularnog društva i omogućiti ljudima da žive sretno. A to je temeljni preduvjet normalnom funkcioniranju društva', smatra.

Uvjeren je kako njegove stavove dijele danas mnogi pa stoga očekuje da će se to vidjeti i na subotnjem Prideu koji kreće u 15 sati od muzeja Mimara po Frankopanskoj ulici i Ilici do Trga bana Josipa Jelačića, pa Jurišićevom do Draškovićeve te prema Langovom trgu do parka Ribnjak.

'Ma bit će sjajno! U Zagrebu je to već dio urbanog folklora, a nakon prosvjeda za kurikularnu reformu mnogi će imati potrebu doći izraziti nezadovoljstvo desničarenjem koje nas siluje nas svakom koraku. Onom jadničku koji je spaljivao zastave Zagreb Pridea preporučujem da bude hrabar poput budističkih redovnika pa da sljedeći put iz protesta zapali samoga sebe. Time bi njegova poruka bila mnogo glasnija. Na čelu povorke trebaju biti aktivistkinje i aktivisti Zagreb Pridea koji su svojim požrtvovnim i odanim radom omogućili kontinuitet vidljivosti queer populacije, što je napose u ovom delikatnom trenutku, neizrecivo važno', ukazuje Manzin.

I Dorino će, potvrđuje nam, biti u povorci. Iako ga u posljednje vrijeme gotovo nema u javnosti, pitamo ga je li se povukao iz aktivizma te koji je razlog tome. 'Bilo je vrijeme za neke nove klince. Ali bez brige, ovdje sam i pratim što se zbiva', poručuje Manzin, koji danas radi u jednoj izdavačkoj kući.