Najčešće je prisutno verbalno nasilje, izvještava EduCentar.net. Najviše ispitanika (81 posto) trpjelo je zadirkivanje i nazivanje pogrdnim imenima te ogovaranje (61 posto). Ignoriranje vršnjaka doživjelo je 40 posto ispitanika, a čak ih je petina (22 posto) bila izložena fizičkom zlostavljanju.

Oduzimanje stvari (užina, novac) doživjelo je 16 posto ispitanika, dok ih osam posto navodi druge oblike maltretiranja i ponižavanja kao što su neprimjereno dodirivanje, pljuvanje i širenje laži.

Vršnjačko nasilje najčešće se odvija za vrijeme odmora u osnovnoj školi. Čak 91 posto ispitanika maltretiranje od strane vršnjaka proživjelo je za vrijeme trajanja osnovne škole.

Čak 69 posto ispitanika smatra da se nasilje među djecom povećava. Trećina ispitanika (29 posto) smatra da nasilja ipak nije više nego prije, nego da se sada o tome više govori, dok ih dva posto navodi da je nasilja manje nego prije.

Razlozi maltretiranja

Najviše ispitanika (58 posto) navelo je fizički izgled kao razlog maltretiranja od strane vršnjaka. Socio-ekonomski status je uzrok maltretiranja za 30 posto ispitanika, isto kao i uspjeh u školi. U manjoj mjeri ispitanici razlog vide u obiteljskoj situaciji (13 posto), vjeri (osam posto) ili školskom neuspjehu (četiri posto).
Ono što zabrinjava je činjenica da je čak petina ispitanika (21 posto) navela neki drugi razlog, među kojima se uz sramežljivost i zdravstveno stanje, u velikoj mjeri našao i odgovor 'ne znam'.

Djeca maltretiraju vršnjake prvenstveno zato da bi se osjećali moćno, barem tako smatra 44 posto ispitanika. U privlačenju pažnje razlog vidi 27 posto ispitanika, a 16 posto smatra kako to djeca rade da bi bila popularna. Svega četiri posto ispitanika smatra da su djeca nasilna prema drugima iz dosade ili nekog drugog razloga (8 posto), kao što su loši obiteljski odnosi.

Najveću odgovornost za vršnjačko nasilje ispitanici vide u obitelji (38 posto) i društvu (29 posto) koje takvo ponašanje tolerira te u nekim oblicima čak i potiče. Da su za ovo odgovorne škole koje na takvo ponašanje djece ne reagiraju, smatra 16 posto ispitanika, dok 11 posto ispitanika odgovornim smatra drugu djecu koja potiču takvo ponašanje. Svega šest posto ispitanika smatra da su za svoje nasilno ponašanje odgovorna sama djeca.

Kako reagirati?

Gotovo polovica ispitanika (49 posto) nikome se nije obratila za pomoć zbog maltretiranja. No kada se odluče nekom obratiti za pomoć, u 33 posto slučajeva riječ je o roditeljima. Profesoru, učitelju ili nekoj drugoj odrasloj osobi u školi obratilo se 22 posto ispitanika, isto toliko obratilo se prijatelju. Bratu ili sestri obratilo se osam posto ispitanika.

Nakon intervencije, maltretiranje se prekinulo za tek 14 posto ispitanika. Trećina ispitanika (31 posto) koji su se za pomoć obratili nekome izjavilo je kako se nasilje smanjilo, ali nije i prekinulo. Maltretiranje najčešće prestaje micanjem djeteta iz nasilne okoline, odnosno završetkom školovanja. Uzvraćanje istom mjerom također je među češćim razlozima prekida nasilnog ponašanja. Postoje i kreativniji načini rješavanja ovakvih situacija:

'Nastavnik je naredio da napišem sastavak ili pjesmu o osobi koja me verbalno zlostavljala, napisala sam pjesmicu koja je poslije išla na Lidrano i bila izložena u predvorju škole. Nakon toga mi se ta osoba došla ispričati. Bilo je to sredinom devedesetih.'

'Sprijateljila sam se s najsnažnijim dečkom iz razreda koji mi je stao u obranu.'