Milan Radoičić, već godinama produžena ruka Beograda u dijelovima Kosova nastanjenima većinskim srpskim stanovništvom, po vlastitom priznanju organizirao je paravojnu formaciju od nekoliko desetaka do zuba naoružanih ljudi, navodno provalio u samostan te se ondje zabarikadirao. Kada je policija krenula u deblokadu, aktiviran je eksploziv postavljen između dva kamiona na cesti, a potom je uslijedio višesatni obračun.

Većina napadača - pa tako i Radoičić - misteriozno je uspjela pobjeći u pravcu Srbije. Malo tko je povjerovao u verziju predsjednika Aleksandra Vučića da nije imao pojma što se sprema na sjeveru Kosova jer preko Srpske liste ondje ima punu kontrolu još otkako je ubijen jedini oporbeni političar Oliver Ivanović, za što je osumnjičen upravo Radoičić.

Gerilska akcija u susjednoj državi, koju Srbija uporno odbija priznati i na pogon Vučića te njegovih režimskih medija sanja iluziju da će jednog dana vratiti teritorij, ali očito bez dva milijuna Albanaca koji ondje žive, izazvala je promptnu reakciju kosovske policije, kojom je spriječena mogućnost daljnje eskalacije, a potom i verbalne osude SAD-a i Europske unije. Na teren su poslane dodatne snage NATO-a, a Amerikanci su upozorili Vučića da prestane gomilati vojne snage u blizini granice dviju država.

Što je on neuvjerljivo pokušao proglasiti neistinom.

Sam Vučić evidentno se našao u krajnje neugodnom položaju: s jedne strane morao je osuditi ozbiljan incident, ali s druge strane balansirati i voditi računa o stavu javnosti koji je uglavnom on osobno formirao. Tako je najprije izrazio kurtoazno žaljenje zbog smrti kosovskog policajca i već u idućim rečenicama govorio o 'pobuni i otporu Srba zbog terora i etničkog čišćenja, kojemu su izloženi', a potom napadače iz Banjske de facto proglasio svecima i mučenicima za srpsku stvar.

Već danima najavljuje da će iznijeti dokaze po kojima trojica poginulih nisu izgubili život u borbi, već ustrijeljeni iz daljine - kao da je kod terorista to presudan podatak - pa onda još proglašava nacionalni dan žalosti, što izaziva zgražanje civiliziranog dijela svijeta. Zbog toga se odgađaju čak i nogometne utakmice.

Je li znao što se sprema?

Vučić je to mogao tvrditi u prvim danima nakon incidenta, sve dok kosovska policija - očito uz asistenciju Amerikanaca - nije objavila dokaze da su napadači bili opremljeni oružjem iz Srbije, da su ondje prolazili i obuku te da je na koncu glavnu riječ u svemu vodio upravo Radoičić. Vučić se tada počeo odavati, pa je između ostalog rekao da je njihov plan bio podijeliti oružje tamošnjim Srbima kako bi se navodno branili od terora kosovskog predsjednika Albina Kurtija.

Samog Radoičića je ipak bio prisiljen privesti, posebno nakon neugodnog intervjua CNN-u, koji su režimski mediji ondje predstavili kao veliku predsjednikovu pobjedu tijekom koje je 'izgubio dva kilograma'.

'Možda je pretjerano, ali kilogram sigurno, i to je logično i dobro, pošto sam debeo. Za to je potrebna ogromna koncentracija, kao pilotu kad uđe u Formulu 1...', živopisan je Vučićev opis zapravo uobičajenog intervjua s nenaručenim pitanjima, na što već godinama nije navikao.

Strah i trepet sjevera Kosova i 'balkanski Escobar', kojemu je otkriveno golemo luksuzno imanje građeno doista u stilu kolumbijskog bossa, tako je priveden i prijavljen za nedozvoljenu proizvodnju, držanje, nošenje i promet oružja i eksploziva, zatim za 'sudjelovanje u grupi' i 'teško djelo protiv opće sigurnosti'. No danas je pušten da se brani sa slobode, oduzeta mu je putovnica i zabranjeno napuštanje Srbije.

Srpski mediji uglavnom tumače proces kao rezultat 'strašnog pritiska Zapada' da se 'hapse srpski heroji' dok 'ubojice Srba nitko ne želi hapsiti'. U pozadini se stidljivo plasira čak i teza da su napad u Banjskoj zapravo organizirali Rusi kako bi Vučiću poslali upozorenje zbog navodnog približavanja Zapadu, no posve je evidentno da se radilo o pokušaju organiziranja nove verzije balvan-revolucije i sasvim je jasno da se daljinski upravljač za to nalazi u Beogradu. Akcija je po svemu sudeći pošla krivo, pa je Vučić sada ponovno na velikim mukama i bira između dva loša rješenja.

Radoičića - kojega je proglasio 'pravim patriotom koji nije cvjećka, ali ne bi ostavio svoj narod na cjedilu' - teško da će izručiti Kosovu, ali teško i da će mu suditi u Srbiji jer bi time u radikaliziranoj javnosti narušio svoj imidž uoči upravo raspisanih izbora.

Prekretnica krize

'Događaj na Kosovu je prekretnica i moguće je da većina još uvijek ne zna njegovu potpunu pozadinu, ali činjenica je da se dogodilo ono na što su mnogi jako dugo upozoravali - ozbiljno je narušena sigurnosna situacija. Svemu je evidentno pridonijela politika 'mekog' pristupa Srbiji i udovoljavanja većini Vučićevih zahtjeva, premda je sasvim jasno da, usprkos formalnom narativu o želji za pristup Europskoj uniji, on radi sve potpuno suprotno. Ne samo da ne napreduje po pitanju osude agresije Rusije na Ukrajinu, odricanja od pretenzija prema susjedima Srbije te investiranja u slobodu i vladavinu prava u Srbiji - na svim ovim temama Srbija pod Vučićem zapravo nazaduje', kaže za tportal Senada Šelo Šabić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.

'Dakle razvoj događaja na Kosovu prije svega je rezultat pogrešne politike Zapada. Srbija definitivno pripada krugu zemalja okupljenih u Europskoj uniji, ondje joj je mjesto i po geografskim i po ekonomskim kriterijima i interesima, ali ona sama mora iskazati interes za to i provesti velike i vjerodostojne reforme, a pritom može uvažiti svoje nacionalne interese i stanovite identitetske razlike. Ne može EU željeti Srbiju više nego što Srbija želi ući u EU, a manjak potpore za pridruživanje jasna je posljedica činjenice da se samu Europsku uniju ondje prikazuje kao neprijatelja, premda građani emigriraju upravo u tom smjeru i premda je ekonomska razmjena Srbije s ovim blokom zemalja uvjerljivo najveća', dodaje Šelo Šabić.

Kratkoročno, prošlotjedna događanja na Kosovu ona doista vidi kao scenarij za početak balvan-revolucije.

'Zato je prije svega ključno da NATO još jasnije odgovori na svako podizanje tenzija, a pogotovo na takvo nasilje. Ne zaboravimo da ono nije isključeno ni u Bosni i Hercegovini, u kojoj su Dodikovi pristaše nedavno izveli ljude na granicu dvaju entiteta i tako pokušali demonstrirati da rat još uvijek nije gotov', zaključuje Šelo Šabić.