Javnost doživljava Vulina kao jednog od najodanijih ljudi srpskog predsjednika Aleksandra Vučina, a osobito žestoko reagira u situacijama kada se procijeni da su ugroženi srpski nacionalni interesi. Poznat je po energičnim i patetičnim govorima u kojima je teško razlučiti želi li steći naklonost svog trenutnog šefa ili tek pljuvati po njegovim neprijateljima.

Vulin ima ulogu svojevrsnog tumača i interpretatora Vučićevih politika i stavova.

Često u odnosima s Hrvatskom, ali i Kosovom, Vulin žestoko napada, a potom po uigranom scenariju, dan kasnije, dolazi Vučić kao mirotvorac i spasitelj te rješava problem uz prenaglašeno odricanje i žrtvu koju tada, tobože, Srbija podnosi na oltar suradnje i dobrosusjedstva.

U istupima u javnosti Vulin ne preže od teške artiljerije, kao da je zanat ispekao kod Vojislava Šešelja, i sve Hrvate poistovjećuje s ustašama.

'Ustaštvo i ustaše nikada nisu izašli iz politike i javnog života Hrvatske, a očekujem da će predsjednika Srbije Aleksandra Vučića tijekom posjeta Zagrebu dočekati ustaše na trgovima i pokušati doći do njega', kazao je uoči nedavnog susreta srpskog predsjednika i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, očito smišljeno podižući tenzije.

>>> Aleksandar Vučić: Od Šešeljeva potrčka do najmoćnijeg čovjeka Srbije

Poduža je lista uvreda koje je izrekao u proteklih pet godina, otkako je na vlasti u Srbiji koalicija preobučenih radikala iz Vučićeve Srpske napredne stranke i nereformiranih Miloševićevih socijalista Ivice Dačića.

Blaženog kardinala Alozija Stepinca nazvao je ‘ustaškim vikarom’, Antu Gotovinu 'ustaškim generalom', Davora Ivu Stiera 'ustaškim sinom', a Predragu Matiću poručio je da se 'nikad neće izliječiti od ustaštva'.

'Objasnite tim protjeranim Srbima', kazao je Vulin svojedobno, 'da oni nisu Hrvatsku napustili iz ekonomskih razloga, već da su bježali pred jamom i ustaškim generalom, bivšim haškim optuženikom Antom Gotovinom'.

Nakon prijepora u povodu njegovih izjava u Jadovnom o Stepincu, da je za međusobne odnose Srbije i Hrvatske 'ljekovito' govoriti 'o fašizaciji političkog života', poručio je kako je Srbija spremna s Hrvatskom boriti se protiv fašizacije.

Osim toga, iznerviran jer je bivši hrvatski premijer Zoran Milanović odbio doći u Beograd na samit Kine i šefova istočnoeuropskih zemalja, poručio je da je Aleksandar Vulin vidio više svjetskih vođa u šest mjeseci nego hrvatski premijer u cijelom mandatu. Tada se Srbija također odbijala ograditi od Šešeljovih izjava te je Vulin krenuo u kontru.

Nakon najnovijeg incidenta ministar unutarnjih poslova Davor Božinović uvijeno mu je poručio da je zapravo neodgojen jer se ne drži elementarnih pravila lijepog ponašanja da se domaćina ne vrijeđa u njegovoj kući. Neodgoj su mu u prošlosti spočitavale i bivša ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tijekom prijašnjih epizoda obračuna s Hrvatskom. Već se tada spekuliralo s mogućnošću da ga Hrvatska proglasi personom non grata.

Veliko je nezadovoljstvo izazvao kada je, tada još kao ministar rada i boračkih pitanja, odlučio u Beogradu podići spomenik Milanu Tepiću, majoru JNA koji je na početku Domovinskog rata u zrak digao vojarnu u Bjelovaru te u smrt sa sobom odveo još 11 pripadnika ZNG-a.

Aktualni srpski ministar obrane, koji često huška na rat, poput mnogih sličnih 'vojnika', nije služio vojsku jer ima visoku dioptriju.

Da će daleko dogurati, vidjelo se još kada je kao srednjoškolac nosio zastave, jugoslavensku i srpsku sa zvijezdom, tijekom tzv. jogurt revolucije potkraj osamdesetih, kada je Slobodan Milošević rušio autonomiju Vojvodine.

Pravu političku karijeru počeo je na krajnjoj ljevici kao član Saveza komunista - Pokreta za Jugoslaviju (SK-PJ), stranke koju su uglavnom sačinjavali generali JNA i koja se zalagala za očuvanje zajedničke države. Nakon raspada Jugoslavije prebacio se u Jugoslavensku udruženu ljevicu (JUL) supruge tadašnjeg srpskog vožda Slobodana Miloševića, Mire Marković, i završio Pravni fakultet u Novom Sadu. Tamo je, među ostalim, obnašao dužnost predsjednika Jugoslavenske revolucionarne omladine. Jednom prilikom se požalio da koliko god napreduje - i dalje lijepi plakate.

U to vrijeme sudjeluje u gušenju demonstracija protiv Miloševićeva režima, a u sjećanju su ostale njegove riječi iz zime 1997., kada je policija koristila vodene šmrkove protiv prosvjednika. Komentirao je to sljedećim riječima: 'Zar je trebalo da ih polijevaju toplom vodom?!'

Iz JUL-a je izašao 1998., nakon što su Milošević i Šešelj formirali koaliciju, no pisalo se da je pravi razlog to što nije dobio mjesto zastupnika u Narodnoj skupštini, a ne navodno ideološko neslaganje, na koje se pozvao kao vatreni ljevičar. U toj je vladi njegov današnji šef Aleksandar Vučić preuzeo dužnost ministra informiranja. Dačića napušta 2006. godine, navodno zbog pomirenja s Demokratskom strankom. Kasnije je o Dačiću govorio prilično ružno. Godine 2003. vodi prosvjede protiv uhićenja vukovarskog krvnika Veselina Šljivančanina, zbog čega se sukobljava s policijom i biva pritvoren mjesec dana.

Dvije godine kasnije osnovao je Partiju demokratske ljevice, koja je poslije kolektivno ušla u Dačićev SPS. Godine 2008. osnovao je Pokret socijalista, čiji je sadašnji predsjednik i s kojim je ušao u koaliciju s Vučićevom Srpskom naprednom strankom.

Usporedno s političkom karijerom razvija onu publicističku. Blizak je sa srpskim medijskim tajkunima Robertom Čobanom i Željkom Mitrovićem, čiji Pink TV slovi kao neslužbeno glasilo Srpske napredne stranke. Pisao je i bio urednik u nacionalističko-radikalskim novinama kao što su Pečat i Pravda.

>>> Aleksandar Vulin, profil iz 2015.: Lažni srpski Che Guevara u Armaniju na Vučićevoj uzici

Prijateljstvo Aleksandra Vulina i Aleksandra Vučića traje od 1993. i jednog televizijskog dvoboja, u kojem su shvatili da se ljudski razumiju iako su politički protivnici. Prijateljstvo je očito kumovalo tome da ga Nikolić i Vučić prihvate u široku koaliciju s kojom su spremali pohod na vlast.

Od naprednjačkog osvajanja vlasti 2012. godine strelovito je napredovao. Obnašao je nekoliko dužnosti vezanih uz Kosovo, a nakon potpisivanja Briselskog sporazuma uživo je u emisiji RTS-a podnio ostavku 'boljem čoveku od sebe'. Ipak, na zahtjev 'Srba s Kosmeta' i Vučića osobno, ne samo da nije otišao, nego je postao predsjednik novoformiranog odbora za implementaciju upravo tog sporazuma. Nakon izbora 2014. postavljen je na funkciju ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, a poslije posljednjih je i ministar obrane, postavši tako jedan od najvažnijih ljudi u Srbiji.

Na kraju se za Vulina može reći da je čovjek za sva vremena i sve gospodare.