Vejnovića se tereti da je tim činom zlouporabio položaj i ovlasti te prekršio Bečku konvenciju o diplomatima iskoristivši pritom privilegirani položaj diplomata, a Krpanu se na teret stavlja da je u cijeloj priči bio pomagač.

Obojica su se izjasnila da nisu krivi, a sud je odbio saslušanje svih svjedoka među kojima su i bivši predsjednik RH Stjepan Mesić i njegov savjetnik Tomislav Jakić, čijim je saslušanjem obrana htjela dokazati da Vejnović ničim nije narušio interese Hrvatske.

Obrane okrivljenih tvrde da nije počinjeno nikakvo kazneno djelo niti je prekršena Bečka konvencija. Smatraju da optuženi ničim nisu povrijedili interese službe niti interese Hrvatske te da nisu imali namjeru počiniti kazneno djelo. Štoviše tvrde da je Hrvatska od svega mogla imati koristi.

'Libija nije imala ništa protiv uvoza alkohola, naprotiv, davala je i podršku da uvoz pića koje nije bilo namijenjeno nemuslimanskom društvu u toj zemlji', ustvrdio je branitelj Miroslava Krpana.

Na ročištu su pročitani iskazi načelnika odjela za unutarnju kontrolu MVPEI-a Davora Božića koji je utvrdio da su se u veleposlanstvu kršila računovodstvena pravila te Bečka konvencija jer su se naručivali pivo, vino i žestoka pića osobama koje nisu u diplomatskom statusu. Božić je u istrazi napomenuo da je slična nepravilnost utvrđena i u generalnom konzulatu u Duesseldorfu.

Tajnica u veleposlanstvu u Tripoliju Martina Metejaš izjavila je, pak, da su bile čudne narudžbe prema tvrtki u Kopenhagenu prema danskoj tvrtki koja je nabavljala alkohol. No, smatra kako se alkohol nije nabavljao radi šverca, a jedino što je sporno je činjenica da su se pića nabavljala samo za određene, a ne sve hrvatske tvrtke koje rade u Libiji.

Iznoseći obranu Vejnović je kazao da je nabava alkoholnih pića postojala i prije njegova dolaska u Libiju.

'Raspitao sam se i saznao da je takva praksa postojala i dvije godine prije nego što sam postao veleposlanik u Libiji. Raspitao sam se i kod drugih veleposlanika zapadnoeuropskih zemalja, koji su mi potvrdili da i oni uvoze alkohol na isti način', kazao je Vejnović.

Bivši veleposlanik naveo je da su tvrtke Ina i CROSCO, za koje je uglavnom nabavljan alkohol, dale veleposlanstvu prostor i plaćale najamninu za njega oko godinu dana u Tripoliju.

Vejnović je ustvrdio da, uz to što je praksa postojala dvije godine prije njegova mandata, nikad nitko od njegovih nadređenih, a to su predsjednik Mesić, bivši premijer Sanader i ministar Jandroković, nije imao primjedbi na njegov rad.

'Početkom 2009. otišao sam na godišnji odmor i nakon nekoliko dana dobio sam poziv od državne tajnice koja mi je rekla da su se Sanader i Mesić dogovorili da me se od 1. ožujka povuče iz Libije. Nakon dolaska u Zagreb razgovarao sam s Mesićem koji se na sve što sam mu iznio samo nasmijao i rekao da se radi o narudžbi pića i da Jandroković i Sanader traže da se sve ispita. Otišao sam kod Jandrokovića, objasnio mu o čemu se radi 23. siječnja 2009, nakon čega sam se vratio u Libiju.

Poslije dolaska tamo vidio sam 'Dnevnik' na HRT-u i vijest u Jutarnjem listu, gdje se tvrdi da se bavim švercom i krijumčarenjem alkohola. Nazvao sam u Jutarnji list, gdje mi je rečeno da su sve podatke o tome dobili iz MVPEI-a. Odmah sam se vratio u Zagreb na dodatne konzultacije i tu mi je rečeno da će mi se javiti. Međutim, od 27. siječnja do 2. studenog više me nitko nije zvao na konzultacije, a u međuvremenu smo i ja i predsjednik Mesić slali pisma u MVPEI, ali nitko nije odgovarao na njih', naglasio je Vejnović.

U svojoj obrani još je istaknuo da je osam veleposlanika raznih europskih zemalja, kada su čuli što mu se događa, samoinicijativno poslalo dopise u kojima tvrde da je uvoz alkohola u Libiju na način na koji je on to radio uobičajena praksa.

Obrana je u sudski spis priložila i dopis iz Opće uprave za protokol MVPEI-a, a u njemu stoji da je Vejnović za potrebe veleposlanstva naručivao perilice, hladnjake i slične aparate, ali prema njegovim riječima, zapravo se radilo o alkoholu.

'To je bila praksa, ja sam potpisao takve dokumente, ali nikad nisam ulazio u to zašto se tako radi. Nikad nisam potpisao dokument iz kojeg proizlazi da sam naručivao alkohol', zaključio je Vejnović.

Miroslav Krpan u svom iskazu pojasnio je kako je nabava pića iz Danske išla i zbog čega su INA i CROSCO alkohol nabavljali preko veleposlanstva, a ne direktno.

'Libijski zakoni zabranjuju uvoz alkohola za sve pa tako i za veleposlanstva. Međutim, preko njih se on može nabaviti za internu upotrebu i imam saznanja da tako rade i druge zemlje.', kazao je Krpan.

Kasnije je pojasnio da je Martina Metejaš utvrdila da se prilikom narudžbi plaćaju velike provizije libijskim bankama i zbog toga se odlučilo da on prikupi novac i direktno ga uplati na račun u Danskoj jer je svako dva mjeseca putovao u Hrvatsku. Također je dodao da su libijeske vlasti znale da se iza deklaracija perilica za robu zapravo krije alkohol jer svi tako rade.

Suđenje se nastavlja 24. travnja do kada bi se trebalo provjeriti je li Libija potpisnica Bečke konvencija, a najvjerojatnije tada će biti donesena i presuda jer kako je predsjednik Sudskog vijeća Siniša Pleše rekao 'devedeset posto stvari u ovom slučaju je obavljeno'.