Dan nakon prvog prosvjeda koji je u Alžiru sazvan da bi se 'sistem promijenio', politički akteri i novinski komentatori koji, za razliku od stanja u Tunisu i Egiptu prije pada Ben Alija i Hosnija Mubaraka, uživaju široki prostor slobode izražavanja, polemiziraju o učincima demonstracije građanske volje za promjenama.

Javio se i alžirski ministar vanjskih poslova Murad Medelci koji je, u poruci koju prenosi Hina, ocijenio da će prosvjedni marševi koji se u njegovoj zemlji organiziraju radi promjene vlasti ostati 'ograničeni'.

Medelci je potvrdio da će se idućih dana ukinuti izvanredno stanje u zemlji, na snazi već 19 godina radi suzbijanja islamističkog nasilja, mjeru koju je početkom veljače najavio sam alžirski predsjednik Abdelaziz Buteflika.

'Marševi organizirani prije petnaest dana i u subotu pokazali su da su prosvjedi bili neznatni. Mislim da će tako i ostati', rekao je ministar za privatni radio Europa 1.

'Alžir nije Tunis, Alžir nije Egipat', istaknuo je, odgovarajući na pitanje o mogućem proširenju revolucija u arapskom svijetu na Alžir.

Službeni izvori kažu da je oko 2.000 ljudi prosvjedovalo u subotu u središtu Alžira, tražeći promjenu režima, ali su ih u održavanju marša spriječile jake snage sigurnosti čiji se broj procjenjuje na tridesetak tisuća policajaca, koji su privodili mnoge prosvjednike.

Državna koordinacija za promjene i demokraciju, koja organizira te marševe što ih je vlast zabranila, pozvala je građane na nove prosvjede 19. veljače.

Međutim, nijedan član izvršne alžirske vlasti koju već 12 godina predvodi Buteflika nije javno analizirao tijek i domet prosvjeda. Stajalište vlade se, osim u navedenoj izjavi ministra Medelcija, vidi iz naslovnice provladinog lista El Moudjahid koji u nedjelju donosi naslov 'Prosvjed s malim ehom'.

Iako organizatori tvrde da je bilo oko 10.000 demonstranata, to je opet premala brojka za grad s četiri milijuna stanovnika.

Zašto je, dakle, tako malo ljudi izašlo na ulice ako su društvene karakteristike ove druge po redu najmnogoljudnije zemlje Magreba slične onima kod susjeda?

Iako Alžir ima sličan postotak nezaposlenih (i sličan udar mladih na društvo), razlikuje se od Tunisa i Egipta zbog bogatstva – kao i u Libiji – državni je trezor solidan s oko 155 milijardi dolara, zahvaljujući nafti i plinu.

I Alžir ima dvostruko zapovijedanje, s civilnom glavom, Buteflikom i jakom vojnom kupulom, moćim DRS-om.

'Narod se jako bojao represije', misli Mustafa Buchache, glasnogovornik koordinacije stranaka i društava koji su organizirali prosvjed.

'Svejedno, mi smo zadovoljni', dodaje, ustvrdivši da će ova, 2011. godina biti godina promjena i demokracije.

Koordinacija zakazuje idući prosvjed već za subotu. Podržava ih oporbeni tisak. 'Prvi korak prema promjenama', naslovnica je El Watana, najtiražnije lista koji čitaju frankofoni.

Strahu, jer je prosvjed bio zabranjen i jer su neki drugi sukobi s policijom bili završili s mrtvima, treba dodati podijeljenost opozicije na tri bloka: Koordinaciju, sastavljenu od laičkih udruženja, Savez, u kojemu imaju prednost umjereni islamisti, te socijaldemokrate iz Fronte socijalističkih snaga. Ove dvije snage ne pozivaju na prosvjed iduće subote.

Segmentacija opozicije ima svoje korijene u starim zavadama, ali i u jakim ideološkim podjelama. Laici nemaju povjerenje u 'bradonje'. Dokaz tomu je što se jedini viđeniji islamistički vođa koji se je pojavio na manifestaciji ove subote, Ali Belhadj, koji je proveo 12 od svojih 54 godine u zatvoru, izviždan kada je stigao na Trg 1. svibnja.

'Sramežljivi početak naše revolucije ne znači da će građani još mnogo vremena biti na margini nacionalne debate o političkim promjenama koje je opozicija otvorila', piše kolumnist Le Quotidien d'Oran, Kharroubi Habib.

'Moćnici se grdno varaju ako zaključuju da je represija nad prosvjednicima isto što i podrška režimu jer je jasno da većina Alžiraca želi promjene', smatra ovaj kolumnist.

Međutim, teško će doći do promjena ako se opozicija ne ujedini, i to na ulicama, kako se dogodilo i u Tunisu i u Egiptu, ili kad se dogodi eksces ili nešto što doista pokrene ljude kao što je bio slučaj sa samozapaljivanjem uličnog trgovca Mohameda Bouazizija 17. prosinca u Tunisu. Jer i u Alžiru je u posljednjih mjesec dana četvero ljudi mučenički umrlo kao Bouazizi.

Sistem Alžira je kompliciraniji od tuniskog, tvrdi veleposlanik Francuske u Alžiru Xavier Driencourt, i zato će učinak tuniske, ali i egipatske revolucije kasnije stići u Alžir, ali će ipak stići. Revolucija u toj zemlji neće biti pokušana, kao u Jemenu, manjim sukobima s policijom. Ovdje lonac još vrije i očekuje se da stvar pukne na veliko. Nitko još ne zna točno kada.