'Na kraju Dayton je ukorijenio upravo ono loše. Zacementirao je neodgovornu političku oligarhiju', kaže Jasmin Mujanović, istraživač Balkana na Sveučilištu York.

'Velik dio odgovornosti za ovu situaciju mora biti na plećima Europske unije i međunarodne zajednice', dodaje Mujanović za Foreign Policy.

Svi postavljaju isto pitanje: mogu li prosvjedi donijeti toliko potrebne, konstruktivne promjene ili će se stvari vrlo brzo vratiti u status quo? Ulozi su visoki.

'Sve je isto već 20 godina, političari stavljaju novac u vlastite džepove. Vjerujem da je nasilje posljednje utočište, ali sada je to naša jedina opcija', kaže učiteljica Alisa Kavac, koja je na prosvjede u Sarajevu povela i osmogodišnju kćer.

'Nemoguće je odgajati djecu u ovoj zemlji', dodala je Alisa.

Navodno, prosvjedi se mogu povezati s raširenim javnim nezadovoljstvom zbog neobuzdane nezaposlenosti i teške gospodarske situacije, piše Foreign Policy.

No ove gospodarske teškoće posljedica su jednog drugog, duboko ukorijenjenog problema: političkog sustava koji je zaglibio u korupciju i nepotizam. U razdoblju nakon bosanskog rata razdijeljene su brojne tvrtke nacionalizirane tijekom socijalističkog razdoblja, uključujući tuzlanske tvornice koje su bile neki od prvih primjera na dugom popisu sumnjivih taktika kojima se služila politička elita ne bi li si napunila džepove, piše Foreign Policy. Često su se prodavale pod povoljnijim uvjetima aktualnim političarima, a na čelne pozicije su nerijetko postavljani nesposobni ljudi.

Foreign Policy navodi i proizvođača namještaja Krivaja i Aluminij Mostar kao primjere kako loše provedena privatizacija radi na uništavanju gospodarstva.

Za te probleme mnogi krive Daytonski sporazum. Birači glasuju po etničkoj liniji, bez obzira kakve rezultate daju njihovi političari. Složen i težak administrativni sustav uspostavljen Daytonom također je dao prigodnu masku za neučinkovitost korumpiranih političara i prepiranja.

Ipak, bojni poklič multietničkog 'bosanskog proljeća' treba tretirati sa zdravom dozom opreza, piše Foreign Policy. Postoje mnogi ljudi kojima odgovara status quo, i to ne samo političari čiji se javna podrška oslanja na njega. Nema prosvjeda izvan Federacije.

Što će se dogoditi sljedeće, ne zna se. U kratkom roku praznina koja je ostala nakon vala ostavki u lokalnoj vlasti morat će se riješiti, ali radna mjesta neće biti ispunjena tako lako. Nema realne alternative za lokalne lidere, piše Foreign Policy.

Dugoročna budućnost još je više neizvjesna. Mnogi prosvjednici pozivaju na okončanje Daytonskog sporazuma, ali kako se to može izvesti, nejasno je. Sa svoje strane, međunarodna zajednica je pokušala i ekonomskim sankcijama i nagovaranjima gurnuti zemlju prema političkom i ekonomskom napretku. No ništa nije djelovalo.

'A to je zato jer je u konačnici animozitet između ove tri etničke skupine toliko jak, barem na političkoj razini, da prelazi i preko napora međunarodne zajednice i dobrobiti zemlje', kazao je za Foreign Policy Matthew Paris, bivši pravni savjetnik međunarodnog supervizora za Distrikt Brčko.