Američki Marinski zbor ovih dana dobio je prvo bespilotno površinsko plovilo dugog dometa (LRUSV), opremljeno tzv. lutajućim streljivom tipa Hero-120. Premda su pojedinosti o dizajnu i mogućnostima plovećeg drona trenutno ograničene, doznajemo na koji način bi ga mogli koristiti, osobito u pacifičkoj regiji, neuralgičnoj točki u odnosima SAD-a i Kine
Dugodometni ploveći dron koji proizvodi tvrtka Metal Shark predstavljen je nedavno u marinskoj bazi Little Creek-Fort Story u saveznoj državi Virginiji. Promociji bespilotnog plovila nazočio je marinski general pukovnik Brian Cavanaugh, inače zapovjednik marinaca stacioniranih duž Atlantskog oceana (FMFLANT). Tom prilikom precizirano je da će marinci koristiti LRUSV kao obavještajnu, nadzornu i izviđačku platformu koja će 'također biti sposobna za produženi transport lutajućeg streljiva za praćenje i uništavanje ciljeva na moru ili kopnu'.
Tvrtka Metal Shark iz savezne države Louisiane objavila je u siječnju 2021. da je dobila ugovor za razvoj i isporuku LRUSV-ova marincima. Od tada je isporučila najmanje jedan prototip plovila opremljenog lanserom Hero-120, ali zasad nije jasno koliko primjeraka Marinski zbor namjerava kupiti. Iako u javnosti nisu objavljene specifikacije plovećeg drona, marinci ga opisuju kao poluautonomnog, što bi trebalo značiti da je sposoban samostalno obavljati određene zadaće nakon što dobije upute ljudskog operatera.
Prema proračunskom zahtjevu marinaca za iduću godinu, LRUSV-ovi moraju biti sposobni provoditi poluautonomne manevre na otvorenom moru tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Američko ministarstvo obrane traži oko 25 milijuna dolara u nadolazećem fiskalnom ciklusu za razvoj plovila, a za koje navodi da će pomoći u financiranju razvoja autonomije, komunikacijskoj arhitekturi i poboljšanjima senzora. Zasad je jedino poznato to da bi LRUSV trebao biti naoružan lansirnim sustavom Hero-120 izraelske tvrtke Uvision.
Otkazivanje napada u zadnji čas
Izraelski Uvision proizvodi čitav niz lutajućeg streljiva iz obitelji Hero podržavajući nekoliko metoda lansiranja, počevši od ispaljivanja s ramena vojnika, preko lansiranja iz kopnenih vozila, pa sve do korištenja na raznim zračnim i pomorskim platformama. Sustav Hero nakon lansiranja, kao i ostalo lutajuće streljivo, dolazi do ciljnog područja te slijedi lutanje tijekom kojeg pronalazi metu i potom se na nju obrušava u samouništavajućem napadu.
Izraelskim sustavima upravlja se daljinski u stvarnom vremenu putem komunikacijskog sustava sačinjenog od elektrooptičke kamere, čije fotografije prima zapovjedno-kontrolna stanica. Ovaj koncept kontrole, koji su djelomično uvele izraelske tvrtke sa samom idejom lutajućeg streljiva, omogućuje korisniku da vidi što ono radi tijekom cijelog leta i precizno prilagodi kurs. To pomaže u pozitivnoj identifikaciji cilja, ali i omogućuje otkazivanje napada u terminalnoj fazi ako se u blizini cilja pojave civili.
Dostupni podaci ukazuju na to da Hero-120 ima srednji domet te da je namijenjen za uništavanje neprijateljskih vojnika, lakih vozila i razne protuoklopne misije, s time da na raspolaganju ima 60 lutajućih minuta za napad. Prema nekim neslužbenim izvorima, američki marinci za LRUSV nabavljaju inačicu Hero-120 OPF, za koju se još uvijek ne zna po čemu se razlikuje od standardnog modela. Uvisionova web stranica navodi da Hero-120 ima maksimalni domet od najmanje 60 kilometara i visokoeksplozivnu bojnu glavu tešku oko 4,5 kilograma.
Skupni napad na otočne baze
Kako bi se točno kontrolirao Hero-120 nakon lansiranja s LRUSV-a, nije sasvim jasno, ali se pretpostavlja da bi se dovođenje do cilja moglo prenijeti putem paketa za dijeljenje podataka na plovilu, poput satelitske podatkovne veze. Moguće je i preuzimanje kontrole nad projektilom s brodova ili helikoptera koji se nalaze u blizini lansiranog sustava. Također, opcija je i način rada 'ispali i zaboravi', koji ne uključuje operatera, već se GPS koordinate mete izvan vidnog polja postavljaju unaprijed.
Analitičari ocjenjuju da bi se skupine LRUSV-ova naoružanih sustavima Hero-120 mogle uklopiti u veće operacije, posebno u obalnim okruženjima na Tihom oceanu, već duže vrijeme neuralgičnoj točki na relaciji Washington-Peking. Stručnjaci tvrde da bi bespilotne letjelice ispaljivanjem lutajućeg streljiva mogle proširiti svoj domet nadzora i pružiti poboljšanu svijest o prvim crtama suparničke obrane otočnih baza, ali i imati mogućnost trenutnog gađanja bilo koje mete koja bi se pojavila u tom području.
Skupina LRUSV-ova bila bi u mogućnosti pružiti ove mogućnosti na fleksibilan način na relativno širokom području. Uz to, brodovi bez posade mogli bi predstavljati dodatne izazove protivnicima ako bi se pokrenuo napad na jedno ciljno područje iz više vektora odjednom. Uz mogućnost predaje kontrole, marinci negdje drugdje u blizini, na moru ili u zraku, mogli bi je preuzeti i koristiti za izviđanje ili napad na metu. Pritom se naglašava da je bojna glava Hero-120 mala, ali dovoljna za uništavanje lakih vozila, skupina vojnika ili manjih plovila.
Potencijalno bi se mogla koristiti čak i protiv većih brodova na pučini ciljajući njihove radare, komunikacijske antene ili druge ključne sustave. Takvi napadi mogli bi natjerati ciljani brod da napusti područje ili ga na drugi način učiniti borbeno neučinkovitim u značajnom vremenskom razdoblju, sve dok se ne obave popravci.