Često se mogu čuti teze da je današnje društvo izgubilo dodir sa stvarnošću, da su se ljudi otuđili jedni od drugih te da općenito manjka ljudskosti koju smo, navodno, izgubili negdje usput u posljednjih deset ili petnaest godina. Sve to gotovo uvijek ostaje na nekakvim paušalnim procjenama koje traju koliko i jedan tekst u medijima, dakle jedan ili dva dana, no čini se da je problem puno veći. Da ne bi sve ostalo samo na teorijama, pobrinuo se Gallup, agencija za istraživanje tržišta čije je najnovije istraživanje pokazalo da čak sedamdeset posto Amerikanaca mrzi svoj posao.

Da je samo to u pitanju, ne bi bio neki problem, ali čitav niz negativnih trendova pokazuje da one teorije o društvu koje je zakazalo na svakom polju nisu samo prazne priče. U posljednjih dvadeset godina broj Amerikanaca koji su na antidepresivima porastao je za nevjerojatnih 400 posto, više od 60 posto Amerikanaca uzima antidepresive duže od dvije godine, a najviše ih uzimaju osobe od 18 do 44 godine. Tu nije kraj tragičnim brojkama. Broj samoubojstava među osobama od 35 do 64 godine porastao je za 28 posto u zadnjih deset godina.

I tu se vraćamo na onaj prvi podatak o sve većem broju ljudi kojima je muka od posla kojeg rade. To je, naime, vrlo jasna poruka koliko je ljudi razočarano današnjim načinom života i da je sve ono naše hvalisanje i ‘tepanje’ samima sebi kako smo kao društvo napredovali, zapravo potpuno negiranje onoga što se zaista događa. Stalno se guraju priče o tome da se društvo mora razvijati tako da svi budu zadovoljniji životom koji žive i poslom koji rade.

No, umjesto toga, ispada da ako želite zaraditi neku pristojnu plaću, morate se stalno nekome dokazivati, pravdati, ulizivati, gutati kojekakve budalaštine i biti nešto što niste.

Zbog takvih stvari Amerika se suočila s jednom vrlo nezgodnom stvari koju je uzrokovao truli sustav koji svaki dan tlači ljude. Broj Amerikanaca koji zbog psihičkih problema ne mogu ništa raditi dramatično je porastao u posljednjih dvadeset godina i u dva desetljeća se udvostručio. Osamdesetih je jedan od 184 Amerikanaca imao neku psihološku dijagnozu, a danas je jedan od 76. Svi oni ne samo da imaju neki psihički poremećaj, već su ušli u kategoriju građana koji mogu dobivati novčanu pomoć od države jer zbog bolesti ne mogu raditi.

Nekima to možda zvuči kao prenemaganje, ali uzrok tih psihičkih poremećaja su tipične stvari iz našeg okruženja. Uglavnom su to ljudi koji se nikako ne mogu uklopiti u unificirane i pomalo robotizirane radne i društvene sredine u kojima provode svoje vrijeme. Oni su se suočili s problemom kako posvetiti pažnju poslovima koji ih ne motiviraju, dosadnim školama i općenito sterilnom društvu kojem je svaka ljudskost počela smetati. Stoga nije ni čudo da je broj depresivnih, disfunkcionalnih i nesretnih ljudi sve veći, a kada bi se provelo još koje istraživanje, Amerika sigurno ne bi bila jedina u kojoj se bilježi ovaj crni trend.

Ono što je svakako zabrinjavajuće jest da među Amerikancima koji su praktički proglašeni invalidima zbog svojih psihičkih poremećaja, ima i jako puno mladih, ali i tinejdžera te studenata. Društvo ih prije nego što uopće znaju što žele raditi u životu, maltretira s normama uspješnosti i popularnosti, a zbog takvog pritiska mnogi se slome prije nego što su uopće dobili priliku pokazati što znaju. Psihičke bolesti šire se kao epidemija, a psihijatri upozoravaju da se one ne mogu zaustaviti lijekovima, već sustavnim promjenama u društvu koje ne smije biti uzrok ovakvim brojkama.

Zvuči lijepo, ali već su jedne promjene dovele do ovakvih trendova koji ne govore ništa dobrog o modernoj civilizaciji. Uz gomilu depresivnih i nesretnih ljudi koje je današnje društvo iznjedrilo, teško je napraviti promjenu na bolje, a nadajmo se da nam nije samo preostalo držati fige da baš svi ne ‘prolupamo’.