Američka vojska uvrstila je u svoje naoružanje novu preciznu udarnu raketu (PrSM), a ona može uništiti pokretne mete na udaljenosti od čak 500 kilometara. Riječ je o sustavu koji će zamijeniti zastarjeli taktički raketni sustav (ATACMS) iz doba Hladnog rata, omogućujući američkoj vojsci da prati i napada borbene brodove, pa se pretpostavlja da je projektil namjenski rađen za eventualni sukob s Kinom u Tihom oceanu. Donosimo više o Lockheed Martinovom projektilu koji stručnjaci ocjenjuju vitalnim za američku vojsku
Isporuka projektila PrSM rane operativne sposobnosti uslijedila je nakon uspješnog testiranja u studenome na poligonu White Sands u Novom Meksiku, objavilo je kratko američko ministarstvo obrane. Pentagon je, kako prenosi portal Breaking Defense, ranije priopćio da čeka konačno izvješće o ispitivanju prije nego što vojska službeno prihvati te projektile.
vezane vijesti
PrSM je dizajniran za ispaljivanje iz topničko-raketnog sustava visoke mobilnosti M142 (HIMARS) i višecijevnog raketnog sustava M270A2 (MLRS). Nova raketa sposobna je za pogađanje ciljeva udaljenih 500 kilometara, a što je znatno veća udaljenost od prethodnika u obliku ATACMS-a, koji je imao domet između 70 i 300 kilometara.
Valja podsjetiti da je ATACMS korišten u Zaljevskom ratu 1991., invaziji na Irak 2003. te posljednji put u još uvijek aktualnom rusko-ukrajinskom ratu, a tom prilikom su Ukrajinci takvim projektilom pogodili rusku zračnu bazu uništivši 14 helikoptera, od čega 11 naprednih jurišnih helikoptera tipa Ka-52 Alligator.
PrSM je pak potpuno novi projektil te je velik napredak u odnosu na ATACMS. Nova precizna udarna raketa, naime, ima tražilicu s više modova koja omogućuje PrSM-u da osluškuje radijske emisije ciljanih radara i komunikacijskih sustava, usmjerava ih na njih, a zatim koristi infracrveno snimanje da bi identificirao cilj na zemlji i uništio ga. Tragač također omogućuje PrSM-u da prati i napada pokretne mete, uključujući kopnena vozila, pa čak i brodove na moru, a što ATACMS nije mogao.
Koliko je zasad poznato, PrSM će nositi visokoeksplozivnu bojnu glavu od 90 kilograma s istim razornim učinkom kakav ima i ona ATACMS-ova od 226 kilograma. Stručnjaci kaže da to može zvučati pomalo ambiciozno, ali bojna glava ATACMS-a posuđena je od protubrodskog projektila Harpoon, a dizajnirana je tako da usmjeri snagu eksplozije na metalni trup broda. Manja bojna glava, ističu, može postići sličan rezultat ako je posebno namijenjena za napad na kopnene ciljeve.
Američka vojska vidi PrSM kao ključan dio svoje dugoročne strategije i središnji dio moguće borbe s Kinom. Prevladavanje udaljenosti glavni je problem u azijsko-pacifičkom području jer se sastoji od ogromnog kontinenta i oceana. U Pentagonu su uvjereni da će ofenzivni i obrambeni projektili dugog dometa omogućiti kopnenoj vojsci da doprinese borbi u području s malo tla. Kako bi pripomogla u takvom okruženju, američka vojska mora zaboraviti na tenkove Abrams, oklopna vozila Bradley i slično kopneno oružje, pa je već donesen strateški plan raspoređivanja sustava PrSM.
Prema tom planu, vojska će postaviti pet višedomenskih operativnih skupina (MDTF) u veličini brigade za kontrolu raketa dugog dometa i obranu od projektila dugog dometa. Izraz višedomenski odnosi se na postrojbu koja može djelovati s prijateljskim snagama iz zraka, s kopna i mora te protiv neprijateljskih snaga. Za razliku od Drugog svjetskog rata, vojska neće igrati glavnu ulogu, već bi njezina najvažnija uloga mogla bi biti podrška drugim rodovima, poput ratne mornarice i zračnih snaga. Primjerice, PrSM bi mogao uništiti neprijateljski radar protuzračne obrane i njegovu protuzračnu obranu kako bi osigurao višenamjenskom avionu F-35 da dovrši posao.
Zasad se zna da će MDTF kontrolirati bateriju HIMARS-a od šest lansirnih kamiona, bateriju lansera RIM-50 Typhon, naoružanu projektilima SM-6 i Tomahawk, te bateriju nadolazećeg sustava hipersoničnog oružja dugog dometa (LRHW). Svaki taj sustav može pogoditi cilj na progresivno većim dometima od drugog, a s LRHW-om bi dosezao mete na nevjerojatnih 4385 kilometara.
Budući da su vojni analitičari uvjereni da će se mogući rat na Pacifiku, posebno u Južnom kineskom moru, uglavnom voditi u zraku i na moru, Pentagon ocjenjuje da bi MDTF-ove trebalo pogurati što više naprijed te bi projektili tih operativnih skupina mogli istovremeno gađati neprijateljske ciljeve i stvoriti obrambeni kišobran nad prijateljskim snagama. Procjene su da bi projektili PrSM smješteni na otoku Palawan mogli pogoditi kineske vojne baze u Južnom kineskom moru, čime bi se otvorila mogućnost za približavanje borbene skupine nosača aviona i pripadajućih joj desantnih brodova radi iskrcavanja i neutraliziranja prijetnje.
