Nacionalna garda Georgije, točnije njezino 116. krilo za kontrolu zračnog prometa, stacionirano u bazi američkih Zračnih snaga Robins, povuklo je avion E-8C iz službe u zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj nakon što je obavio svoju posljednju misiju. Tijekom te misije, E-8C je bio pod zapovjedništvom ekspedicijske kontrolne eskadrile koja je nadzirala ratna događanja u Ukrajini i pružala Pentagonu kritične obavještajne podatke. Sposobnosti E-8C za prikupljanje obavještajnih podataka i upravljanje borbom uvijek su bile tražene. Stručnjaci ocjenjuju da je E-8C, bilo iznad Bliskog istoka, gdje je 1991. imao svoju borbenu premijeru tijekom operacije Pustinjska oluja, ili iznad Balkana kasnih 90-ih, bio cijenjen zbog svoje sposobnosti kombiniranja zapovijedanja i kontrole bojnog polja s prikupljanjem obavještajnih podataka.

E-8C je ustvari modificirani putnički Boeing 707-300, a opremila ga je tvrtka Northrop Grumman. Opremljen je antenom s vidnim poljem od 120 stupnjeva te ona pokriva skoro 50.000 četvornih kilometara. Istovremeno može pratiti 600 ciljeva na više od 250 kilometara i ujedno ih snima Northrop Grummanovom kamerom za promatranje ciljeva u stvarnom vremenu. Tu su i podatkovna veza, satelitske antene te VHF i UHF radiopostaje otporne na smetnje, kojima se koristi posada od 18 članova.

Kao sredstvo nadzora, JSTARS je pružao mogućnosti radara sa sintetičkom aperturom (SAR), odnosno radara koji se koristi za stvaranje dvodimenzionalnih ili trodimenzionalnih rekonstrukcija objekata, kao i funkcije indikatora pomičnog cilja (GMTI), a koji može pratiti kretanje vozila na širokom području.

GMTI kao privremeno rješenje

E-8C je bio toliko vrijedna špijunska platforma da se dugo očekivalo kako će na kraju biti zamijenjen novom platformom, temeljenom na modernoj konstrukciji poslovnog mlažnjaka, jer se smatralo da je nemoguće održavati stare Boeingove 707 kao konstrukcijski temelj JSTARS-a. Zamjenski program JSTARS ipak je otkazan 2018. zbog zabrinutosti da bi platforma s ljudskom posadom bila previše ranjiva pri suočavanju s vrhunski opremljenim protivnicima poput Kine ili njezinim sposobnim sustavima protuzračne obrane velikog dometa i obrambenim taktikama poricanja.

Pentagon u međuvremenu nije osigurao pogodnu zamjenu jer na tržištu nema poslovnog mlažnjaka s dovoljno dugim doletom koji se može modificirati u špijunski avion s naprednim skupom senzora koji izdaleka pružaju potrebnu kvalitetu informacija. Kao alternative, američke Zračne snage odlučile su se na tzv. pristup sustava, u kojem bi napredni sustav upravljanja bitkom (ABMS) preuzeo zapovjednu i kontrolnu misiju koju je ranije obavljao JSTARS.

Arhitektura ABMS-a fokusira se na mogućnost praćenja ciljeva na zemlji i u zraku, a za takve misije zahtijeva digitalni borbeni mrežni sustav koji može prikupljati, obrađivati i dijeliti podatke u stvarnom vremenu između američkih snaga, kao i saveznika. To zapravo znači da će se ABMS oslanjati na širok raspon platformi za senzorsko prikupljanje informacija, uz tzv. distribuirani pristup, uključujući vrlo napredne platforme s posadom i bez posade, kao i satelite.

Otprije je poznato to da američke Zračne snage imaju osiguranu konstelaciju radarskih satelita s GMTI mogućnostima. U svom zahtjevu za proračun za 2023. godinu, Zračne snage su priopćile da je američki ministar obrane Lloyd J. Austin potvrdio da postoji sposobnost GMTI zasnovana na vremenskom razmaku kako bi se ispunili zahtjevi potencijalnih borbenih zapovjednika, a sve da bi se dodatno opravdalo povlačenje cijele flote E-8C.

Čeka se sazrijevanje spasonosnog rješenja

Vojni analitičari procjenjuju da će američka vojska u međuvremenu moći koristiti visokoleteću bespilotnu letjelicu RQ-4B Block 40 Global Hawk s primarnom funkcijom prikupljanja SAR/GMTI obavještajnih podataka. Tu je i flota špijunskih zrakoplova s ljudskom posadom, poput legendarnog modela U-2S Dragon Lady, koja pruža širok raspon zadaća prikupljanja obavještajnih podataka, nadziranja i pronalaženja ciljeva na velikim visinama, uključujući SAR i druge mogućnosti. Predviđa se da će za slične zadaće poslužiti i RQ-180, premda ova letjelica može obavljati ISR misije u mnogo skučenijem i sporijem zračnom prostoru.

Mala flota inačica američke mornarice P-8A Poseidon za specijalne misije, opremljena naprednim borbenim radarskim sustavom o kojem se malo zna, tipa AN/APS-154, također može pružiti neke od ovih mogućnosti, posebno u priobalnom okruženju. I dronovi MQ-9 Reaper mogu omogućiti SAR i GMTI, posebno kada su opremljeni namjenski izrađenim radarskim kapsulama.

U međuvremenu se nagađa da i dron RQ-170 ima prodornu taktičku SAR/GMTI sposobnost, ali je dostupan samo u skromnim količinama i za vrlo određene misije. Stručnjaci ukazuju na to da su taktički zrakoplovi poput nekih lovaca također sposobni za SAR/GMTI, ali ne nad širokim područjem kao ranije spomenuti sustavi.

Dobro upućeni analitičari navode da dio odgovornosti za nadziranje može preuzeti i američka kopnena vojska jer posjeduje sustav za otkrivanje i iskorištavanje visoke točnosti (HADES), a koji se u dogovoru sa Zračnim snagama može postaviti na neki od većih mlažnjaka iz poslovne klase. Budući da postoji sustav dijeljenja prikupljenih podataka, pretpostavlja se da će u sklopu ABMS-a djelovati i modificirani poslovni mlažnjak tipa E-11A, opremljen visokospecijaliziranim komunikacijskim čvorištem dizajniranim za stvaranje aktivne mreže nad bojnim prostorom te brz prijenos podataka između različitih zračnih platformi, ali i kopnenih i pomorskih snaga.

Premda zvuči obećavajuće, vojni analitičari upozoravaju da je to rješenje utješno jer će ABMS moći pomoći tek u dalekoj budućnosti, i to kada u potpunosti bude sazrio, što je poražavajuće po Pentagon u doba intenzivnih prijetnji s istoka.