No nije nemoguće da Milanović zbilja razmišlja o tome, smatra politički analitičar i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić.

'Dakako, nemoguće je predvidjeti što će se dogoditi jer predsjednik se dosad ponašao krajnje nepredvidivo, kod njega se bilo što može očekivati. Ostavka bi bila neusporedivo snažniji potez da je podnesena odmah, uz najavu izlaska na izbore, jer u tom slučaju kampanja bi bila znatno drugačija. Da se dogodi sada, svakako bi imala određenog utjecaja - ali moguće je da bi bila protumačena i kao znak slabosti', kaže Trogrlić za tportal.

U suštini, dodaje, malo toga bi se promijenilo: Milanović se i dalje ne može naći na izbornom listiću. S druge strane, sam sebi oduzeo bi poziciju koju je dosad čuvao i koja je navodno bila razlog za to što dosad nije podnio ostavku - poziciju da kao predsjednik države dočeka izborne rezultate i zapravo utječe na izbor budućeg mandatara.

'Istraživanja pokazuju da se omjer snaga koji vlada najmanje četiri protekle godine nije preokrenuo: koalicija Rijeke pravde zabilježila je skok u rejtingu, ali prije svega na štetu Mosta i Možemo, pa se u ukupnoj sumi malo toga promijenilo. HDZ nije daleko od relativne pobjede u osam izbornih jedinica, a to znači da će mu zbog D'Hondtovog sustava pripasti najveći dio glasova stranaka i koalicija koje ne prijeđu prag', upozorava Trogrlić.

Drugim riječima, Milanovićeva ostavka vjerojatno bi bila protumačena kao priznanje da kampanja ne teče u željenom smjeru i pokušaj da se u posljednji trenutak preokrenu očekivani rezultati.

'Ako zbilja podnese ostavku, eventualno se može očekivati njegov izazov Andreju Plenkoviću na sučeljavanje, premda on u formalnom smislu i dalje ne bi bio kandidat na izborima. No eventualno Plenkovićevo odbijanje debate tada bi se definitivno protumačilo kao veliki znak slabosti', kaže Trogrlić.

Po njemu, Milanović se u dosadašnjem tijeku kampanje prije svega bavio percepcijom u javnosti i upravo zato je jučer u javnost plasirao imena nekoliko osoba za koje je pretpostavljao da će naići na pozitivnu reakciju - poput Borisa Lalovca, Zvonimira Mršića i Roberta Hranja. No to nije izazvalo dovoljno snažan efekt, a šest dana do izbora mali je vremenski okvir da bi se dogodile dodatne značajne promjene.

'Sama kampanja započela je golemim iznenađenjem koje je polučilo snažan efekt, no potom je tekla uglavnom mirno i bez većih potresa i zapravo se svela na Milanovićeve svađe s Davorom Božinovićem i Olegom Butkovićem, dok se Plenkovića držalo uglavnom izvan toga, što je njemu odgovaralo. Neobično je da se Milanović dohvatio baš Božinovića i Butkovića, koji su relativno vješti komunikatori i neki od najpozitivnije ocijenjenih ministara, umjesto da je odabrao ljude poput Gordana Grlića Radmana i Marija Banožića, za koje je jasno da su nevješti i da prema njima vlada veliki odium u javnosti. To je bila Milanovićeva greška, a moguće i zamka u koju je upao', zaključuje Trogrlić.