Premijer Benjamin Netanyahu prošlog ponedjeljka privremeno je odgodio reformu nakon 12 tjedana prosvjeda i općeg štrajka, što je rezultiralo zatvaranjem zračne luke Ben Gurion i velikih dijelova gospodarstva.

Popularnost Netanyahua lupila je o dno, a sekularni protivnici konačno su otkrili svoj glas. Ultraortodoksni Židovi, izvorni zagovornici promjene, povukli su se na pričuvne pozicije u strahu od reakcije. Izraelski saveznici u Washingtonu, Londonu, Parizu i Berlinu glasno se protive najavljenoj reformi pravosuđa. Plan je trenutno stavljen na čekanje dok koalicijski i oporbeni pregovarači istražuju mogućnost kompromisa.

Neki od zagovornika reforme obećavaju da će je iznijeti u parlamentu sljedećeg mjeseca zbog hitnosti preuzimanja vlasti od suda i tvrde da će imati dovoljno glasova za pobjedu. Netanyahu je primoran na traženje konsenzusa, a entuzijazam za pregovore nije velik zbog dubokog nepovjerenja.

Vlada smatra da je Vrhovni sud postao intervencionističko tijelo te je poremetio ravnotežu između tri grane vlasti. Kompromis bi se morao pozabaviti time, kao i zabrinutošću protivnika da država namjerava učiniti sud podređenim političarima kako bi stvorili religiozniji, populistički skup zakona - i onih koji bi mogli zaustaviti suđenje Netanyahuu za korupciju, piše Bloomberg.

Oni koji sudjeluju u pregovorima identificirali su nekoliko elemenata koji bi se morali naći u svakom kompromisu.

Najspornije bi bilo povećanje ovlasti političara da biraju suce zbog straha da bi se tako instrumentaliziralo pravosuđe. Liberali se boje da bi slabiji sud mogao kompromitirati prava manjina i žele da se individualna prava ugrade u zakone koje parlament ne bi mogao lako promijeniti.

Vrhovni sud ne samo da je poništavao zakone kao neustavne, nego je koristio svoj utjecaj pozivanjem na 'razum' kao standard za odluke o mnogim pitanjima. Kompromis bi nužno ograničio njegovu sposobnost da odvagne sve što odabere i da se pozove na argument 'razumnosti'. Jednostavna većina sudaca više ne bi bila dovoljna da se neki zakon proglasi neustavnim, ali najveća zabrinutost protivnika plana usmjerena je na prijedlog da bi parlament (Knesset) mogao poništiti presudu visokog suda jednostavnom većinom.

Naposljetku, bilo kakav kompromis vjerojatno bi spriječio visoki sud da odredi moraju li ultraortodoksni Židovi služiti vojsku, što se prije radilo.

Ultraortodoksni muškarci izuzeti su iz vojske i kažu da služe naciji kroz molitvu i učenje. Stipendije koje financiraju porezni obveznici omogućuju im da nastave s takvim načinom života te se nalaze u središtu sve dubljeg jaza između njih i Izraelaca koji služe u vojsci i plaćaju subvencije.

Uklanjanje suda iz rasprave o vojnoj službi omogućilo bi ultraortodoksnim strankama, gorljivim zagovornicima reforme pravosuđa upravo zbog presuda visokog suda, da uzmaknu. Njima je najvažnija stavka izbjeći moguće novačenje u vojsku.

Jedan od najupečatljivijih rezultata višemjesečnih prosvjeda i previranja je osjećaj da 73-godišnji Netanyahu, dugo smatran političkim čarobnjakom, gubi dodir. Iako je predsjedao zemljom 15 od posljednjih 27 godina i sada je na čelu najdesnije orijentirane vjerske vlade u povijesti nacije, nekadašnji saveznici kažu da je izraelski vođa, poznat kao Bibi, pogrešno riješio ovo pitanje.

'Što ti se dogodilo, Bibi?' kazao je Pini Badash, desničarski gradonačelnik južnog grada Omera i kritičar visokog suda, u intervjuu na Kanalu 13 sredinom ožujka o zakonu. 'Stavio si nas u nemoguću situaciju', naglasio je.

Stvari su došle do usijanja nakon što je Netanyahu smijenio svog ministra obrane Yoava Gallanta jer je pozvao na obustavu reforme zbog sigurnosnih problema uzrokovanih ostankom rezervista kod kuće u znak prosvjeda, a i povećane aktivnosti skupina koje podržava Iran. Gallant je mislio na stotine rezervnih pilota zračnih snaga i drugih časnika koji su obećali da se neće pojaviti na dužnosti ako se provedu reforme pravosuđa. Neki su također preskočili letačku obuku u znak protesta protiv vladinog plana.

Gallant je među najiskusnijim i najcjenjenijim članovima svoje vlade, a nakon njegove smjene uslijedio je kaos, uključujući nacionalni štrajk koji je zaustavio odlazne letove.

Netanyahu je bio prisiljen odgoditi reformu.

'U želji da spriječim podjelu nacije, odlučio sam odgoditi drugo i treće čitanje zakona kako bi se postigao široki konsenzus', rekao je Netanyahu u televizijskom obraćanju. Svoje je potez nazvao 'šansom da se izbjegne građanski rat'. Ubrzo je odgodio i smjenu ministra obrane iako ga je prethodno optužio da mu je radio iza leđa.

Ultranacionalistički koalicijski partneri, koji su prijetili da će napustiti vladu ako se ne usvoji cijeli paket do početka travnja, još uvijek su u njoj. Štoviše, 'smijenjeni' ministar obrane ostaje na svom mjestu. Ured premijera je objavio da će zbog trenutne sigurnosne situacije pitanje razrješenja ministra obrane biti naknadno odlučeno.

A Netanyahu je sada po anketama daleko iza oporbenog čelnika Bennyja Gantza kao najbolja osoba za posao premijera.

Međutim put do konsenzusa i kraja krize je dalek. Postoje sile koje će otežati njegovo postizanje. Jedna je inzistiranje zagovornika plana da su pobijedili na izborima po ovom pitanju i da neće iznevjeriti svoje birače. Drugi je novootkrivena moć sekularnih liberala, a koji su sve dok se ovo pitanje nije pojavilo bili po strani u zemlji koja je skrenula oštro udesno. Dok neki od njih žele pregovorima dati priliku, drugi vjeruju da imaju moć svrgnuti Netanyahua i njegove partnere s vlasti.

Za Eugenea Kontorovicha, direktora međunarodnog prava na Kohelet Policy Forumu, konzervativnom think tanku, sa sjedištem u Jeruzalemu, koji gura reformu pravosuđa i savjetuje vladu, takvi razgovori čine budućnost mračnom. Slaže se da u oporbi ima ljudi koji žele kompromis, ali kaže da ih ima previše koji to ne žele.

'Zemlja će biti podložna anarhiji, rasulu i vladavini rulje', njegovo je predviđanje.

A ako ne rulji, onda kaosu, pogotovo ako koalicija progura zakon o prepuštanju izbora sudaca političarima. Vrhovni sud vjerojatno bi poništio tu presudu i tada bi došlo do istinske institucionalne krize jer bi sigurnosne službe morale odlučiti hoće li stati na stranu vlade ili suda.

Kako bi vlada propala, čemu se nadaju neki na ljevici, pet od 64 njezina zastupnika moralo bi napustiti koaliciju. To bi značilo nove izbore – šeste u četiri godine.

U ovom trenutku teško je zamisliti da se to dogodi i znači da je jedini put naprijed onaj najteži — dogovoreni kompromis. U protivnom bi ponovno moglo doći do otvorenog sukoba.