U redove Građanske akcije ušuljao se Igor Knežević, 2004. osuđen jer je s Nevenkom Tuđman državnim poduzećima prodavao telefonske centrale. Građanska akcija čuva anonimnost svojih članova, zbog čega je Knežević dugo bio neprepoznat. Po utvrđivanju njegovog identiteta Građanska akcija se od njega ogradila priopćenjem
Igor Knežević se prema priopćenju Građanske akcije toj skupini pridružio za vrijeme proljetnih prosvjeda u veljači 2011. Tada im je ponudio pomoć u koordinaciji prosvjeda te opremi (megafoni, plaćanje transparenata, letaka i bubnjeva). Kad su prosvjedi splasnuli formirale su se skupine aktivista koje su nastavile s akcijama, uglavnom transparentima i priopćenjima za javnost.
'S obzirom da međusobno nismo previše povezani i pokušavamo zaštititi jedni druge od pretjeranog personaliziranja akcija, tek smo ovih dana saznali da je Igor, koji je i dalje potpomagao s transparentima, megafonom i materijalima, zapravo osuđen za korupciju i nezakonito pribavljanje poslova za svoj obrt Telekom, uz pomoć Nevenke Tuđman', stoji u priopćenju Građanske akcije, navodi Seebiz.
Iz Građanske akcije su poručili da se osjećaju moralno odgovornima svojim članovima te svima koji podržavaju njihove ciljeve i akcije. 'Ne vjerujemo u to da se stvari trebaju prešućivati zbog višeg cilja ma kako on plemenit bio, a vi imate iskustva, i naš ste put do simpatizera i ljudi koje smo možda potakli na hrabriji istup i borbu za sebe i svoje bližnje. Ne želimo odustati od našeg cilja, kao što ne želimo niti skrivati ono što smo saznali', poručili su aktivisti.
USKOK je Nevenku Tuđman teretio da je omogućila Kneževiću da 1996. izravno, bez javne nabave, sklopi ugovor o konzaltingu s Ministarstvom znanosti, zbog čega joj je isplatio nagradu od oko 980 tisuća kuna. Obrana je, pak, tvrdila da su usluge Kneževićeve tvrtke bile manje od 200 tisuća kuna, pa za njih nije trebalo provesti javni natječaj.
Vrhovni sud tražio je od zagrebačkoga Županijskog suda da utvrdi vrijednost ugovora o konzaltingu i je li Ministarstvo bilo obvezno na taj posao primijeniti odredbe o javnoj nabavi. No sudac Garac je u obrazloženju presude naveo kako nije dokazano da je vrijednost ugovora prelazila 200 tisuća kuna godišnje te da je bio nezakonit, odnosno da su njegovim potpisivanjem na nagovor optužene odgovorni u Ministarstvu počinili težu kvalifikaciju kaznenog djela. U slučaju da je ugovor bio vredniji, u veljači ne bi nastupila zastara.
Na prvom suđenju Knežević je priznao da je zahvaljujući Nevenki Tuđman u Ministarstvu znanosti postao osoba koja je birala izvođače radova za ugradnju telefonskih centrala na fakultete, zbog čega je uvjetno osuđen na dvije godine zatvora.
Nevenka Tuđman je u prosincu 2008. treći put nepravomoćno oslobođena optužbe da se koristila svojim društvenim položajem i ugledom te bivšem poslovnom partneru Igoru Kneževiću namještala poslove i za to u četiri godine dobila gotovo milijun kuna provizije.
Prema tumačenju prvostupanjskog suda, potkraj veljače 2009. godine nastupila je apsolutna zastara za kazneno djelo za koje se teretila.