Možda se sve najbolje da iščitati iz naslova knjiga. Naime, 1970. povjesničar Walter Laqueur objavio je 'Out of the Ruins of Europe' (Iz ruševina Europe) u kojoj je optimistično gledao na budućnost postratne Europe, a  2008. izašla je njegova knjiga znakovita naslova 'The Last Days of Europe: Epitaph for an Old Continent' ('Posljednji dani Europe: epitaf Starom kontinentu'). Najnovije Laqueurovo historiografsko djelo, koje je objavljeno ove godine, nosi pak nalsov 'After the Fall: The End of the European Dream and the Decline of a Continent' iliti 'Poslije pada: kraj europskog sna i propadanje kontinenta', a u njemu ovaj povjesničar analizira zbog čega Europa, tj. Europska unija, zasad i nema pretjerano svijetlu budućnost.

Laqueur u intervjuu za Der Spiegel kaže: 'Europa će vjerojatno ostati utjecajna kao ekonomska sila i trgovinski partner, ali kontinent ni danas ne stoji na svojim nogama politički i vojno gledano. To ne bi bilo važno da ne živimo u svijetu kojem glavnu ulogu igra politika moći te da se svi konflikti rješavaju mirno u UN-u ili na Međunarodnom kaznenom sudu. Ali konflikti se ne smanjuju te se danas u Siriji i Egiptu može vidjeti njihov inherentni fanatizam.' Walter Laqueur zastupa tezu da je 'Europska unija previše slaba za igranje moralne ili civilizacijske uloge u svjetskoj politici' te je stoga i kontraproduktivno i iritantno kada europski državnici dijele lekcije iz ljudskih prava Rusiji i Kini, koje to 'iznimno nervira'. 'Takve su lekcije preuzetne, neiskrene i, nažalost, često smiješne', konstatira Laqueur.

Ovaj povjesničar dijagnosticira 'veliku apatiju' u Europi, koja se ogleda o 'slaboj volji, inerciji, zamoru, izostanku samopouzdanja i sumnji u sebe', što se 'u psihologiji smatra slabim egom'. Laqueur upozorava i da je u globaliziranom svijetu u kojem se odnosi uređuju snagom, a ne pravdom europska povučenost dugoročan problem i potencijalna opasnost, jer 'Europljani kao da ne razumije da držanje po strani ne spašava od posljedica globalne politike'. Propadanje Europe najbolje se može vidjeti kada se prisjetimo očekivanja nastalih u vremenu pada Berlinskog zida, smatra Laqueur, koji napominje da je to propadanje polagano, što se vidi i u sporom rješavanje krize eurozone. 'Europski vođe opet izjavljuju kako je najgore prošlo. Pa dobro, čuda se događaju. No moj je dojam taj da se koristi formula koja će najmanji uspjeh kroz najdulje razdoblje, a s najmanje boli – malo reforme tamo, malo promjena ovamo i velika doza svega po starom', kaže ovaj cijenjeni povjesničar te dodaje da 'ništa u povijesti i politici nije bez alternative', kao što se može često čuti i u Hrvatskoj i u ostatku EU-a.

Walter Laqueur predviđa da i Europa mogla postati 'muzej ili kulturalni zabavni park za novobogataše globalizacije', napose Kineze te pledira da Europa ponovo otkrije svoj optimizam ili joj slijedi sporo, ali neumitno propadanje.