Po tvrdnjama ravnatelja Javne ustanove Sportski objekti u Splitu Gordona Cerjana, ovdje to nije slučaj: nakon ulaganja 83,8 milijuna kuna jedini kompleks zatvorenih splitski bazena troši više nego dvostruke količine energije u odnosu ono što je predviđeno projektom i ugovorom.

'Uštede definirane ugovorom nisu se ostvarile. Bila je predviđena potrošnja energije u ukupnom iznosu od 2.112.750 kilovatsati (kWh) na godišnjoj razini, a potrošnja u stvarnosti iznosi preko pet milijuna kilovatsati', iznio je Cerjan za tportal.

Njegova ustanova stoga sada, nakon energetske obnove, plaća znatno veće količine energije nego što je to očekivala, uz to i po znatno višim cijenama, a dodatno će u idućih 14 godina tvrtki 'Rudan' plaćati i 3,5 milijuna kuna godišnje jer je na toliki iznos bila procijenjena ušteda u budućem razdoblju.

Žalili su se upravo APN-u i zatražili dolazak vještaka koji će procijeniti situaciju, no tvrde da nisu dobili nikakvu reakciju izuzev 'neobičnih objašnjenja'. Ovoj agenciji obratio se i tportal, pa je nakon pet dana dobio opširan odgovor. Dobili smo i molbu da se njihov tekst 'ne prerađuje', da se 'ne izdvajaju dijelovi teksta iz konteksta' i da ih se 'ne parafrazira', pa ćemo to i učiniti: pismo APN-a objavljujemo u cijelosti, uz isprike čitateljima na njegovoj duljini i stručnim terminima.

Primijetit ćemo jedino, ovako laički, da državna agencija stoji iza stava da energetska obnova zapravo ne garantira smanjenu potrošnju energije, te da računi za struju, plin i lož-ulje nisu relevantan dokaz. To, kažu, može biti jedino projekt, a ne i njegov rezultat.

A za one koji očekuju uštede APN tvrdi da ništa ne razumiju.

U nastavku prenosimo cijelu njihovu reakciju:

Poštovani,

Zahvaljujemo se na Vašem upitu i prilici za davanjem nužnih pojašnjenja u svrhu otklanjanja sumnji i nedoumica proizašlih iz nerazumijevanja modela ugovaranja energetske usluge, koji se primjenjuje u svrhu provedbe integralne (cjelovite) energetske obnove zgrada javnog sektora, a na kojem se temelji i predmetna energetska obnova kompleksa Športskog centra Bazeni Poljud.

Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) kao treća ugovorna strana kontinuirano prati provedbu ugovora o energetskom učinku temeljem kojega je provedena energetska obnova kompleksa Športskog centra Bazeni Poljud, te smo upoznati sa svim bitnim okolnostima vezanim uz provedbu ugovora.

Temeljem podataka o potrošnji energije nakon provedene energetske obnove kompleksa ŠC Bazeni Poljud, JUŠOS i Grad Split u svojstvu Naručitelja energetske usluge obavijestili su APN o sumnji u ostvarenje ugovorom zajamčene uštede. Pri tome, nije zadovoljena procedura zahtijevana ugovorom, budući da nisu priložena nikakva obrazloženja zbog čega Naručitelj tvrdi da se ušteda ne ostvaruje. Sukladno odredbama ugovora, razlozi za neostvarenje ušteda mogu biti nedostaci u Projektu, nedostaci u provedbi energetske obnove i nedostaci tijekom uporabe, ako nisu posljedice nepravilne uporabe i održavanja od strane korisnika kompleksa, odnosno Naručitelja. Osporavanje ušteda koje se temelji na prethodno navedenim razlozima, predstavlja jednako vrijedan dokaz ugovornom načinu dokazivanja ušteda, dok podaci o potrošnji energije nakon obnove ne predstavljaju mjerodavan dokaz o ostvarenju/neostvarenju zajamčene uštede, što ćemo u nastavku detaljnije pojasniti.

Unatoč svemu, APN je provjerio relevantne dokumente (Projekt, Izvješće o verifikaciji Projekta, Završno izvješće nadzornog inženjera o provedenim radovima energetske obnove) i utvrdio da nisu narušeni ugovorni uvjeti za ostvarenje zajamčene uštede, već da sporna situacija proizlazi iz nerazumijevanja složenog modela na kojem se temelji predmetni ugovor, a ponajviše iz neadekvatnog (paušalnog) načina obračuna potrošnje energije prije energetske obnove (odgovornost na strani Naručitelja energetske usluge), na temelju koje se izračunava projekcija potrošnje energije nakon provedene energetske obnove. Nakon što smo nakon nekoliko sastanak i dopisa Naručitelju energetske usluge pružili detaljna pojašnjenja ugovornog modela dokazivanja i osporavanja ušteda, smatrali smo da su otklonjene sve nedoumice, pa smo osupnuti što se nakon dužeg vremena ponovno i na ovaj način vraćamo na istu temu. U svakom slučaju želimo vjerovati da ne postoje neki drugi povodi osim nerazumijevanja ugovornog modela, pa u toj vjeri dajemo detaljno pojašnjenje.

Prije svega, potrebno je shvatiti činjenicu da predmet ugovora, temeljem kojega je provedena energetska obnova bazena Poljud, nije stvarna potrošnja energije nakon obnove. Niti jedan privatni ulagač (ESCO firma) ne bi preuzeo takav rizik, odnosno ne bi provodio kapitalna ulaganja na tuđoj imovini ako bi povrat ulaganja ovisio o okolnostima na koje ne može utjecati.

Predmet ugovora je pružanje energetske usluge u svrhu poboljšanja energetskih svojstava kompleksa bazeni Poljud, što podrazumijeva postizanje dokazivih ušteda na troškovima energije, koje će se postići provođenjem mjera energetske učinkovitosti. Ugovor dalje navodi da ušteda predstavlja smanjenje potreba kompleksa za energijom uz pretpostavku jednakog ponašanja korisnika te bez sezonskih utjecaja na potrošnju, a koje proizlaze iz dokazivih promjena na kompleksu i njegovim sustavima. Iznos uštede dokazuje se Projektom, a iznos uštede izračunava se kao projekcija postotka smanjenja potrošnje energije u odnosu na referentnu potrošnju na godišnjoj razini.

To znači da ugovorom zajamčena ušteda predstavlja računsku uštedu koja se dokazuje Projektom, na način da se na temelju propisanih algoritama za izračun energetskih svojstava zgrada izračunavaju energetske potrebe predmetnog kompleksa za energijom za stanje prije i poslije obnove pod pretpostavkom jednakih propisanih uvjeta korištenja. Usporedbom dva projektirana stanja određuje se projektirani postotak uštede koji se projicira na referentnu potrošnju i određuje ugovorom zajamčena ušteda. Ugovorni koncept se dakle temelji na projektnom dokazu ušteda kao računskoj procjeni temeljem propisanih algoritama, a ne mjerenjem potrošnje energije, a provedbom mjera energetske učinkovitosti na kompleksu sukladno Projektu stvoreni su uvjeti za ostvarenje Zajamčene uštede.

Potrošnja energije nakon obnove se izračunava automatski kao razlika Referentne potrošnje i računske Zajamčene uštede koja se dokazuje Projektom. Prema tome, ako je ušteda dokazana (na način utvrđena ugovorom – Projektom), onda je logički dokazana i zajamčena potrošnja energija nakon obnove u skladu s odredbama ugovora, neovisno o tome da li se i u kojoj mjeri projektna potreba/potrošnja energije podudara sa stvarnom potrošnjom energije nakon obnove.

Koliko će se stvarna potrošnja nakon energetske obnove podudarati s ugovornom projekcijom potrošnje energije nakon obnove (Razlika referentne potrošnje i Zajamčene uštede) u najvećoj mjeri ovisi o niže nabrojanim uzrocima (okolnostima) na koje Pružatelj energetske usluge nema nikakav utjecaj, pa samim time ne može preuzeti niti odgovornost za posljedice takvih okolnosti:

1. Referentni uvjeti korištenja - uvjeti korištenja zgrade prije obnove.

Uvjeti korištenja zgrade prije obnove (referentni uvjeti korištenja) ovise isključivo o ponašanju korisnika zgrade, odnosno Naručitelja energetske usluge.

U kojoj mjeri referentni uvjeti korištenja zgrade koreliraju s propisanim uvjetima korištenja zgrade ovisi o ponašanju korisnika zgrade (odgovornost Naručitelja), te o adekvatnosti propisanog režima korištenja.

2. Referentna potrošnja energije - prosječna potrošnja energije prije obnove.

Određivanje referentne potrošnje ovisi isključivo o ponašanju korisnika zgrade, odnosno Naručitelja energetske usluge, te o načinu mjerenja i obračuna potrošnje energije od strane Naručitelja i opskrbljivača energijom (odgovornost Naručitelja).

Način i točnost obračuna isporučene toplinske energije posljedica su isključivo dogovornog/ugovornog odnosa između korisnika (JUŠOS/ŠC Bazeni Poljud) i ranijeg „opskrbljivača“ toplinskom energijom (MORH/Vojarna „Lora“). To znači da u kontekstu predmetnog ugovora o energetskom učinku, Naručitelj energetske usluge u svojstvu vlasnika/korisnika zgrade snosi punu odgovornost za podatke koji su korišteni za određivanje referentne potrošnje.

U kojoj mjeri referentna potrošnja korelira s projektiranom potrebom zgrade za energijom ovisi o ponašanju korisnika (odgovornost Naručitelja), te o adekvatnosti i razini točnosti propisanog Algoritma za izračun energetskih svojstava zgrada.

3. Stvarni uvjeti korištenja zgrade u razdoblju nakon provedene energetske obnove.

U kojoj mjeri stvarni uvjeti korištenja zgrade koreliraju s propisanim uvjetima korištenja zgrade ovisi isključivo o ponašanju korisnika zgrade, što je u odgovornosti Naručitelja energetske usluge.

Stoga, potpuno je nerazumna i neprihvatljiva logika po kojoj bi se Pružatelja obvezalo na postizanje stvarne potrošnje energije na zgradi koju Pružatelj ne koristi, niti njome upravlja, tim više što Pružatelj ni prije obnove nije imao utjecaj na referentne uvjete korištenja (režim i komfor korištenja) i referentnu potrošnju, niti može utjecati na režim korištenja i ponašanje korisnika zgrade nakon provedene energetske obnove.

(Primjer: Niti jedan proizvođač/prodavatelj automobila ne jamči kupcu automobila potrošnju goriva u stvarnoj vožnji, budući da stvarna potrošnja ovisi o stvarnim uvjetima vožnje i načinu vožnje od strane kupca na što proizvođač/prodavatelj nema utjecaj. Proizvođač može jamčiti samo prosječnu potrošnju goriva u strogo propisanim „tvorničkim“ uvjetima.)

Zaključno naglašavamo da podaci o potrošnji energije nakon provedene obnove, prikupljeni s računa opskrbljivača/distributera energijom, ne predstavljaju mjerodavan dokaz o ostvarenju/neostvarenju uštede s obzirom na to da se iznos zajamčene uštede dokazuje Projektom, odnosno proračunskim putem u zadanim uvjetima, propisanim algoritmom i metodologijom, a ostvarenje uštede tijekom ugovornog razdoblja se osigurava provedbom Mjera koje su predviđene ugovorom, pod pretpostavkom jednakog ponašanja korisnika i bez sezonskih (vanjskih klimatskih) utjecaja.

Žao nam je ako se svrha i koristi energetske obnove kompleksa ŠC Bazeni Poljud promatraju isključivo kroz uštede, a da se pri tome zanemaruju šire koristi poput produženja životnog vijeka predmetnog kompleksa, povećanja vrijednosti materijalne imovine, osiguranja pogonske sigurnosti i energetske fleksibilnosti, očuvanja prostornog i sportskog identiteta Grada Splita, a sve u svrhu javnog interesa i pružanja kvalitetnije usluge i boljeg komfora za građane - korisnike bazena Poljud. Pri tome ne umanjujemo važnost uštede, ali je iz navedenih pojašnjenja ugovornog modela razvidno da se stvarna potrošnja i ušteda energije mogu analizirati i tumačiti isključivo u korelaciji s uvjetima korištenja, a naročito u korelaciji sa komforom korištenja prije i poslije obnove.

U slučaju da Naručitelju energetske usluge nije prihvatljiv nastavak ugovornog odnosa, Naručitelj u krajnjem slučaju može zatražiti raskid ugovora, pri čemu, ako želi zadržati i koristiti ugrađenu imovinu (kotlovnicu, dizalice topline, solarne panele i drugu opremu), mora od Pružatelja energetske usluge otkupiti preostalu vrijednost imovine koja je temeljem ugovora o energetskom učinku ugrađena na kompleksu ŠC bazeni Poljud.

Nadamo se da je odgovor razumljiv, te molimo da ne prerađujete tekst ovog odgovora, da ne izdvajate dijelove teksta iz konteksta cjelokupnog odgovora, niti da ga parafrazirate, kako ne bi došlo do pogrešnog tumačenja.