U četrnaest godina (2009. – 2022.) zakupa za Arenu Zagreb, Grad Zagreb i država platili su tvrtki Ingra, koja ju je gradila, 114,7 milijuna eura bez PDV-a. Uz spomenuto, Ingri je za operativne troškove održavanja Arene plaćeno 14,5 milijuna eura bez PDV-a. U istom periodu prihod od prodaje najveće hrvatske dvorane, kojom kao zakupac upravlja tvrtka Arena Zagreb u vlasništvu Zagrebačkog holdinga (ZGH), iznosio je tek 9,1 milijun eura bez PDV-a, pokazuju podaci koje smo nakon gotovo mjesec dana čekanja dobili od ZGH.

Iako nitko u startu nije ni očekivao da će Arena biti profitabilna jer bi za to trebao iznimno velik broj dana godišnje popunjenosti, prihodi od prodaje jasno pokazuju da u ovom trenutku ne pokriva ni godišnje operativne troškove. A kada se njima pridodaju režijski troškovi, a iz ZGH nam nisu odgovorili koliko su iznosili tijekom navedenog razdoblja, kao i troškovi zaposlenih, jasno je da je Arena zapravo – rupa bez dna. Istina, krvna slika mogla bi se popraviti povećanjem cijene zakupa ili uzimanjem postotka od prodanih karta što bi za posljedicu moglo imati dodatno odbijanje organizatora inozemnih koncerta kojima je hrvatsko tržište premalo i ekonomski slabo potentno. Arena nema vanjske poslovne prostore koji bi privlačili ljude i zapravo svi prije i poslije događaja završe u obližnjem šoping centru.

Osim mizernih četrnaestogodišnjih prihoda od prodaje, iako pritom valja istaknuti skoro dvogodišnji zastoj u poslovanju zbog covida, činjenica je da zbog indeksacije EU-ovim indeksom HICP (Harmonised Index of Consumer Prices), koji objavljuje Eurostat, poseban problem je zakup Arene iz godine u godinu samo raste.

Propušten otkup nakon sedam godina

Indeksacija je, pojednostavljeno, prilagođavanje vrijednosti neke imovine. Ona se u slučaju Arene počela računati prema inflaciji u eurozoni nakon sedam godina. Prema slovu ugovora koji su s Ingrom potpisali tadašnji premijer Ivo Sanader (HDZ) i tadašnji gradonačelnik Milan Bandić nakon prvih sedam godina grad i država mogli su za 80,3 milijuna eura otkupiti Arenu, ali to nisu učinili.

Ingra je nakon toga zaračunala indeksaciju za svih sedam prethodnih godina. Tako je godišnja rata za Arenu s početnih 7,2 milijuna eura (bez PDV-a) narasla u 2017. na 7,85 milijuna eura (bez PDV-a). I dok su operativni troškovi predmet spora praktički od druge godine poslovanja Arene, za indeksaciju u ugovoru javnost je doznala tek kada se počela primjenjivati i od tada je postala samo jedan od prijepora s Ingrom. No brojke pokazuju da je slovo u ugovoru takvo da se potpisano mora poštovati.

Nije naodmet podsjetiti da su tadašnji vlastodršci uvjeravali da će porezni obveznici u konačnici za Arenu izdvojiti 210 milijuna eura za 28-godišnji najam i operativne troškove. Do tog izračuna došli su tako što su na 7,2 milijuna eura dodali 300.000 eura operativnih troškova u prvoj godini pa su to pomnožili s 28 godina i dobili 210 milijuna.

Međutim tih tristo tisuća eura nisu operativni troškovi za svaku godinu. To je bio samo trošak hladnog pogona za prvu godinu Arene (bez održavanja događanja, ali s uključenim troškovima osnovnog održavanja i popravaka te troškovima osiguranja). Operativni trošak na početku svake godine Ingra određuje temeljem troškova koje je imala u prethodnoj godini s projekcijama za onu iduću. Grad i država imaju pravo osporiti povećanja koja prelaze pet posto.

Za zakup u 2024. godini 9,4 milijuna eura

Međutim, kako su se stvari u svijetu proteklih nekoliko godina dramatično promijenile, a inflacija buknula, tako je, zahvaljujući uglavljenoj indeksaciji, i zakup Arene odletio u nebo. U 2022. godini iznosio je 8,5 milijuna eura bez PDV-a, a u Holdingu kažu kako se očekuje da će ove godine iznositi 9,7 milijuna eura bez PDV-a.

U prva tri kvartala lani Ingra je na ime zakupa, vidljivo je iz njenog nekonsolidiranog financijskog izvještaja na Zagrebačkoj burzi, uprihodila 8,9 milijuna eura, pa se može očekivati da će konačni izvještaj za 2023. godinu pokazati da je bio veći od devet milijuna eura. Paralelno sa zakupom s godinama rastu i operativni troškovi jer objekt traži veća ulaganja što je stariji, a i cijene svih građevinskih radova odavno su porasle.

Arena je, podsjetimo, građena za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine po modelu javno-privatnog partnerstva između Grada Zagreba i Vlade RH s jedne strane i tvrtke Ingra s druge. Gradila ju je Ingra na privatnom zemljištu tvrtke Trigranit, a koja je bila investitor u obližnji istoimeni šoping centar. Trigranit je u priči oko Arene bio Ingrin partner.

Grad i država uzeli su Arenu u zakup na 28 godina i plaćaju ga po pola sve do 2036. godine, kada će - budu li izvršavali sve obaveze - postati i njeni vlasnici. Koliko je Ingru točno stajala gradnja, ne zna se, a brojke su varirale od 87 do 115 milijuna eura. Od početka rada do danas Arena je promijenila nekoliko direktora, ali nijedan još nije uspio pronaći sponzora kojem bi prodao ime i na taj način makar malo umanjio troškove koji rastu iz godine u godinu. Ali sve dok se sportašima ne organizira doček na središnjem gradskom trgu indeksacija i troškovi sportskih borilišta malo koga zanimaju.