Žarište koronavirusa u splitskom Domu za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici označilo je početak najopasnije faze u epidemiji Covida-19 u Hrvatskoj jer se on može probiti u nekontroliranu populaciju, kako je upozorio znanstvenik Ivan Đikić. Takvog scenarija ponajprije se boje oni na prvoj liniji bojišnice, djelatnici tog doma, uvjereni da su zbog propusta nadležnih i manjkave zaštitne opreme sada i oni zaraženi te da će prenijeti virus svojim ukućanima. Kakva je situacija u drugim domovima?
Medijski istup anonimne djelatnice splitskog doma u Vukovarskoj, koja je upozorila na to da su zaposlenici te ustanove stavljeni pred virus kao 'topovsko meso‘, bez potrebne zaštitne opreme i dodatne edukacije, s time da ni nakon detekcije bolesti nisu pozvani na testiranje, niti znaju kako će dalje raditi, upućuje na velike probleme u upravnoj hijerarhiji ustanove na čelu s bivšim gradonačelnikom Omiša Ivanom Škaričićem (HDZ).
On je poručio još polovicom ožujka da je otežana nabavka maski i dezinfekcijskih sredstava te da je pitanje koliko će trajati i zalihe pelena njihovih dobavljača.
Prema posebnim uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), svi domovi i druge ustanove u sustavu socijalne skrbi moraju imati zaštitnu opremu, 'prvenstveno za one koji su u bliskom kontaktu s oboljelim korisnicima, a koju osigurava Stožer civilne zaštite'. Kontakt se odnosi na sve oboljele korisnike; zasebne su upute propisane za postupanje u slučaju sumnje na infekciju Covidom-19.
Ravnateljice triju državnih domova za starije osobe - u Splitu, Makarskoj i Rijeci - kažu da su nešto zaštitne opreme dobili od resornog Ministarstva za demografiju, koje je preko upitnika zatražilo procjenu količine zaštitne opreme dostatne za mjesec dana. Na koncu je domovima poslan tek manji dio zatražene opreme, za prvu ruku, ali ravnateljice su i na tome zahvalne. Ostatak potrebnog materijala nabavile su samoinicijativno, iz vlastitih proračuna.
Časna sestra Mirja Tabak, ravnateljica Doma za starije i nemoćne Lovret u Splitu, navela je za tportal da su prvu zaštitnu opremu nabavili od njihovih tradicionalnih dobavljača na samom početku epidemije, a potom im je stigla donacija Ministarstva za demografiju. Sada raspolažu maskama za lice, rukavicama, dezinficijensima svih vrsta i kaljačama za noge. Imaju i jednokratne ogrtače, iako ne za duže staze, a uglavnom je sva oprema već u upotrebi.
'Ne daj Bože nevolje'
'Stvarno smo u odličnoj komunikaciji sa svima, sa Splitsko-dalmatinskom županijom koja nam je osnivač, sa županijskim Stožerom civilne zaštite i s Ministarstvom. Ne daj Bože da nam se dogodi nevolja', kaže časna sestra koja je još krajem veljače uvela stroge mjere opreza, uključujući zabranu posjeta, ali i zabranu izlaska stanarima.
Rad u domu organizirala je, sukladno uputama, kroz dnevnu i noćnu smjenu, s radnim vremenom i po 13 sati dnevno. Za djelatnike kaže da su veoma savjesni i odgovorni te da osim jedne djelatnice, koja je zbog povišene temperature bila na bolovanju i testirana je uz negativan rezultat, nitko drugi nema nikakve simptome bolesti.
Dom na Lovretu pruža i usluge pomoći u kući te dostavlja ručak starijim osobama. Djelatnici kratko i uz sve mjere opreza i zaštite ulaze u stanove onih korisnika koji imaju ugovorenu pomoć u kući, dok oni kojima se samo dostavlja ručak ostavljaju svoje posuđe pred vratima, gdje se hrana onda 'prelijeva' - u pravilu je i juha u meniju. Uz pomoć Stožera civilne zaštite organizirano je da se gamele - zdjelice za dostavu hrane - peru u studentskoj menzi, koja trenutno ne obavlja svoju primarnu funkciju, kako se ne bi miješale s onima u domu. Zaraza u domu u Vukovarskoj, kaže časna sestra Tabak, šokirala je sve ravnatelje domova u Dalmaciji.
'Svi smo bili u kontaktu, prenosili jedni drugima informacije, potpomagali se. Dom za starije i nemoćne Split ogromna je ustanova, ali nažalost se to svakom može dogoditi jer i ako sve poduzmete, virus može unijeti netko tko je asimptomatičan, nema nijedne naznake bolesti', kaže ravnateljica doma Lovret, u kojoj se 72 zaposlenika skrbi o 106 stanara, uz još 140 njih kojima se pružaju izvaninstitucionalne usluge.
Marija Lelas, ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe u Makarskoj s pripadajućom podružnicom Sv. Obitelj u Runovićima kod Imotskog, kaže da su oba objekta opremljena zaštitnom opremom, iako je pitanje što bi 'potpuna zaštita' zapravo morala uključivati. Od Ministarstva su dobili maske, rukavice i dezinficijens, a nešto su dodatno kupili od 'ušteđevine'.
'Ako ćemo govoriti o vizirima i zaštitnim odijelima - to nemamo. Sve drugo nam je na raspolaganju i koristimo opremu u skladu sa svim uputama. Stanara koji nam se jučer vratio iz KBC-a Split, gdje nije bio zbog koronavirusa nego druge bolesti, smjestili smo u posebno za ovu situaciju prilagođenu prostoriju, inače kupaonicu od 20 metara kvadratnih, gdje će boraviti u samoizolaciji iduća dva tjedna', tumači ravnateljica doma koji se u Makarskoj skrbi za 68, a u Runovićima za 38 stanara.
Posebnu zahvalu upućuje djelatnicima doma koji su se pokazali na visini zadatka u teškim vremenima. Od njih 53 nitko nije otišao na bolovanje, iako i među njima ima onih koji su već u godinama i spadaju u rizične skupine, a sve se rješava međusobnim dogovorom, ističe ravnateljica Lelas. Zahvaljuje i korisnicima te članovima njihovih obitelji na razumijevanju za uvjete poslovanja u izvanrednim okolnostima, što uključuje komunikaciju WhatsAppom umjesto posjeta koji su odavno zabranjeni.
Ravnateljica Maras: U Splitu je došlo do šuma u kanalu
Marija Maras, ravnateljica riječkog Doma za starije osobe Kantrida, velike ustanove s 370 stanara i 450 vanjskih korisnika usluga, sama je nabavila zaštitne maske, rukavice, ogrtače, naočale, dezinficijense; nešto je osiguralo Ministarstvo za demografiju, a nešto i sam Stožer civilne zaštite Primorsko-goranske županije.
'Imamo ono što nam zasad treba, a tražit ću i dalje jer to je potrošna roba, ne možete jednu masku nositi mjesec dana. Funkcioniramo uz mjere socijalnog distanciranja, iako uz sve te mjere treba imati i malo sreće', kaže ravnateljica Maras za tportal.
Obrazlaže da su sada i svi stručni zaposlenici - u Domu radi ukupno oko 150 zaposlenika, interventno podijeljenih u dva tima i uz 14-dnevni radni režim - uključeni u fizički rad, pa oko 11 sati započinju s pripremom obroka i posluživanja u restoranu. Zbog mjera distanciranja svaki stanar sjedi sam za stolom pa ručak ide u 'smjenama' i traje znatno dulje nego obično. Dom na Kantridi također dostavlja obroke u kuće, a uslugu na daljinu starijim osobama pruža i putem alarmnog sustava 'Halo-pomoć' - naravno, uz sve potrebne mjere zaštite, maske i mantile.
Ustanova na Kantridi inače djeluje u tri zgrade i stanari su dosad bili privilegirani u odnosu na manje domove utoliko što su se mogli slobodno kretati po svim objektima. To se, međutim, promijenilo čim su došle uznemirujuće vijesti iz Splita, pa su sad svi korisnici, za svaki slučaj, limitirani na svoje matične zgrade. 'Stanari imaju razumijevanja, rekli su mi da će nas poslušati jer znaju zašto im to radimo', prenosi ravnateljica sa smiješkom.
Čak 70 posto stanara tog riječkog doma teško je pokretno ili nepokretno - barem po dijagnozama, jer svi se oni potiču i ohrabruju na ustajanje ili barem na osnovne kretnje. Ovaj je dom povlašten i utoliko što u njemu djeluje i ordinacija liječnice Doma zdravlja, što je županijski nadstandard. Od početka epidemije imali su jedan slučaj povišene tjelesne temperature, pa su odmah kontaktirali i s epidemiolozima za savjet. 'Prestrašeni smo, pušemo i na hladno', dodaje ravnateljica.
Njoj se čini da je u splitskom slučaju, u najmanju ruku, došlo do šuma u komunikaciji. Kaže da neke informacije očito nedostaju jer ni u normalnim okolnostima nije uobičajeno pustiti bolesnika s povišenom temperaturom, pa ni onoga u vlastitoj kući, bez liječničkog pregleda. Nije joj međutim dobro sjela ni priča o 'topovskom mesu'.
'Medicinska sestra u domu za starije osobe zaposlena je na radnom mjestu u profesiji koju je sama izabrala i kao stručna osoba treba znati postupke, reći stvari na vrijeme i uputiti ostale. Tko bi to medicinsku sestru trebao bilo gdje bacati kao topovsko meso', pita ravnateljica Maras.
Činjenica je da zaposlenici u brojnim ustanovama, ovisno o atmosferi koju kreira uprava, često odšute sve nepravilnosti jer osjećaju da im visi mač nad glavom - pa čak i u situaciji životne ugroze, kakva je epidemija Covida-19.