Prvi model bi uključivao aviokarte po cijeni autobusa ili cestarine od Vrgorca do Zagreba odnosno oko 220 kuna u jednom smjeru ili 450 kuna za povratnu kartu.

Ponuda bi bila ograničena samo za određene kategorije građana Dubrovnika primarno studente i bolesnike te pratitelje kojima put ne pokriva HZZO, a mogla bi se koristiti maksimalno šest puta godišnje.

Ovu cijenu Grad Dubrovnik je voljan sufinancirati iz svog proračuna i učiniti sve kako bi svi drugi subjekti prvenstveno zračne luke Dubrovnik i Zagreb dale svoj doprinos u smislu rasterećenja pristojbi koji podižu cijenu karata.

Drugi model bi se odnosio na sve stanovnike juga Hrvatske od Prevlake do Korčule koji koriste Zračnu luku Dubrovnik kao polazišnu točku, a zbog loših cestovnih veza u nepovoljnijem su položaju od ostalih građana Hrvatske.

Cijena ove karte mogla bi iznositi maksimalno 450 kuna ili povratna karta za 900 kuna, a mogli bi je koristiti svi građani navedenog područja.

Treći model bi činile uobičajene tržišne karte za sve ostale putnike uključujući i pravne osobe koje sada dosežu oko 1.600 kuna za povratnu kartu, a turističkim rastom bi se omogućilo i povećanje cijena ovih karata sukladno tržišnim uvjetima i politici zrakoplovne tvrtke što se za razliku sadašnjeg stanja ne bi odrazilo na građane Dubrovnika i okolice.

Uspostavljanje zračnog mosta uz subvencije koje grad Dubrovnik planira izdvojiti tri milijuna kuna, znatno će se smanjiti učinci prometne izoliranosti i građanima omogućiti povoljan i brz dolazak u Zagreb.

Kako bi Croatia Airlines dobila dodatni interes za bolje i češće povezivanje Dubrovnika sa Zagrebom, gradonačelnik Andro Vlahušić predložio je i realizaciju zajedničkih turističkih proizvoda, a za koje bi nacionalni zračni prijevoznik nudio povoljne karte, a grad Dubrovnik i Turistička zajednica bogat program kulturnih i zabavnih sadržaja te povoljne smještajne aranžmane.