Još prošle godine najavljen davno zaboravljeni tunel Grič prije dva dana otvorio je svoja vrata javnosti. Točnije, otvorio ih je, a tko drugi nego Milan Bandić, gradonačelnik koji nezaustavljivo dela i melje sve pred sobom kako bi Zagreb pretvorio u turističku, sadržajnu i kakvu god oazu, u kojoj će svakodnevno uživati sve generacije stanovnika, slučajni i ciljani turisti te svi ostali koji se tijekom svojih putešestvija nađu upravo ovdje.

Prošetao se tako gradonačelnik zajedno s pozvanim novinarima tunelom, spretno pozirao pred objektivima fotoreportera, nabacio pokoju izjavu u svom prepoznatljivom stilu te velebno izjavio - ‘imamo novu turističku atrakciju u Zagrebu’. Odlučili smo, baš poput turista, prošetati se njome.

Tražite ulaz u tunel Grič? Sretno

Nismo stručnjaci za turizam, turističku promociju te načine iskorištavanja prirodnih i ostalih dobara za privlačenje turista, no jedno znamo sigurno - turistima treba jasno pokazati gdje se nalazi ono, u ovom slučaju tunel, što im želimo servirati. Kad je riječ o tunelu Grič, to nije slučaj.

Tunel je dugačak 350 metara, svojim većim dijelom širok je 3,2 metra dok je u središnjem dijelu širok 5,5 metara. Službeni naziv mu je Grič, a površina mu iznosi ukupno 2100 četvornih metara. Zamišljeno je da tunel ima ukupno pet ulaza, odnosno izlaza, no s obzirom da su radovi još uvijek u tijeku, tako barem navode u gradu, trenutna situacija ponešto je drugačija. Otvorena su samo tri, a planirana šetnjica od Mesničke ulice, gdje se nalazi ‘glavni’ ulaz u tunel, do Radićeve 19, gdje je izlaz, za sada je okrljaštena. Cijela Radićeva još uvijek je raskopana, zbog čega je ovaj izlaz/ulaz još uvijek zatvoren. Osim toga, sa stanarima na spomenutoj adresi još uvijek nije postignut dogovor, a hoće li biti - vidjet ćemo. Naime, svi zainteresirani za ulazak u tunel moraju proći kroz dvorište privatne zgrade, a to se ne dopada svima.

Za sada je u tunel moguće ući isključivo kroz Mesničku ulicu, preko dvorišnog ulaza na adresi Ilica 8, na mjestu nekadašnjeg zagrebačkog kupališta, te kroz novootvoreni Art Park, koji se nalazi na adresi Tomićeva 5a, stanovnicima Zagreba poznat kao ‘narkić - parkić’ ili ‘pakao’.

Ako se i nađete na jednoj od spomenute tri lokacije, izuzmemo li ulaz iz Mesničke, koji je najveći od spomenutih, morat ćete pogoditi gdje se točno ulazi jer ni na jednoj od lokacija nema ama baš nikakvih oznaka. Stanovnici Zagreba donekle se mogu snaći, a lako je zamisliti kako izgleda pronalazak ulaza u tunel Grič turistima koji po prvi puta posjećuju grad.

Štoviše, pogledajte kako izgleda ulaz u tunel Grič s adrese Ilica 8. Biste li ušli unutra?

Pronašli smo ulaz, uživajmo u tunelu

Jednom kada slučajni turist ili lokalni znatiželjnik i pronađe ulaz, dočekat će ga tunel kroz koji će proći za samo nekoliko minuta. I to je to. Fascinacija činjenicom da pod dijelom Gornjeg grada postoji tunel traje još kraće od šetnjice istim i jednom kada prođete kroz njega, nećete imati nijedan jedini valjani razlog da se vratite. Barem dok postoji u ovakvoj inkarnaciji. U redu, s obzirom da je temperatura u tunelu znatno niža od one na ulicama Zagreba, postoji mala mogućnost da će se netko poželjeti rashladiti, a prolaz bi, jednom kada i ako bude otvoren izlaz na Radničku, lokalno stanovništvo moglo koristiti kao kraćenje puta.

S druge strane, turistima tunel, osim same činjenice da se radi u višekračnom prolazu kroz grad, ne nudi apsolutno ništa. Doista je nevjerojatno da predstavnici Turističke zajednice Zagreba i Grad nisu barem ovaj otvoreni dio odlučili iskoristiti u punom potencijalu. I to monetizirati na odgovarajući način. Tko god uđe u tunel, ne može o njemu saznati baš ništa, a nije da nema zanimljivosti.

Tunel Grič projektiran je 1943. godine, kada su počela saveznička bombardiranja, a dovršen je 1945. godine. Tome svjedoče tek pokoji usputni natpisi na zidovima koji datiraju iz tih vremena, no trebat će vam značajna lingvistička magija kako biste uspjeli odgonetnuti što piše. Ovako izgledaju.

Daju se tu iščitati natpisi poput ‘Opomeni onog tko se ne drži reda’, ‘Zabranjeno je pljuvanje na pod’ ili ‘Ulaz i izlaz desnom stranom’.

Ranih devedesetih godina za vrijeme uzbuna tijekom Domovinskog rata tunel je bio sklonište, a nešto stariji partijaneri sjećat će se jednog od prvih tehno partyja na ovim prostorima, održanog u Griču 1993. godine.

Proteklih godina tunel Grič korišten je za skladištenje voća, no čak ni o ovom faktu u, oko i ispred tunela nema nijedne jedine riječi.

Nije da tunel Grič ne nudi posjetiteljima zabavu. Evo, recimo, tko god želi, može se poigrati strujnim prekidačima kojima je pristup omogućen baš svima. Pa i djeci, zlonamjernicima i ostalim ‘šaljivdžijama’ koji će, ne sumnjamo, iskoristiti svaku priliku kako bi učinili nekakvu nepodopštinu.

Naravno, ako ih ne uhvati čuvar čija je zadaća održavanje reda i usmjeravanje znatiželjnika, no njega tijekom jučerašnjeg popodneva u tunelu Grič nismo mogli pronaći.

Da se razumijemo, projekt tunela Grič je genijalan

Ideja Turističke zajednice i Grada je odlična, tu nema zamjerki. Jednom kada bude završen, tunel Grič postat će mjesto raznih kulturnih događanja. Ondje planiraju otvoriti Muzej osjeta arhitektice Nede Cilinger koji bi kroz niz multimedijalnih instalacija posjetiteljima trebao ponuditi zanimljivosti iz zagrebačke povijesti, a ne sumnjamo da će prijedloge za njegovu primjenu imati i mnogi drugi. Za sada ne vidimo ni naznake takvog plana.

Zanemarimo li nezaustavljivo nicanje novih fontana, prometnih stupića koji vrlo često postoje samo da bi postojali, a ne služili svrsi, činjenice da rješavanje problema otpada u Zagrebu nije u prvom planu nadležnima te podatka da se djeci u gradskim vrtićima servira obrok sastavljen od namirnica koje pojedinačno ne smiju prijeći 2,5 kune, tunel Grič odlična je ideja i svakako će doprinijeti razvoju turističke ponude Zagreba.

Doprinijet će, jer za sada to ne čini.

Za sada se doima samo kao jeftin predizborni politički populizam.