Boris Lalovac, bivši SDP-ov ministar financija, komentirao je situaciju s preprodajom kredita koje građani više ne mogu plaćati, na tržištu koje nije regulirano
Taj je problem u fokus javnosti sada opet stavio sam HNB na neobičan način – postupkom viceguvernera HNB-a koji je na tržištu kupio nekretninu pod povoljnijim uvjetima, dok na tržištu nekretnina s druge strane cijene divljaju.
Lalovac je za Novi list kazao da se nada da će ova Vlada konačno učiniti nešto da se preprodaja dugova zabrani, a rad agencija regulira. Sada je, napominje, krajnje vrijeme za to, zbog rastuće inflacije i rasta troškova života uslijed kojih bi se dio građana ponovo mogao naći u vrlo nezavidnoj situaciji.
Smatra da bi se trebalo djelovati moglo kroz postojeći Zakon o obveznim odnosima, tako da se zabrani trgovanje ustupima potraživanja nastalima iz kreditnih odnosa financijskih institucija za fizičke osobe. Ne treba, ističe, ovdje čekati nikakvu europsku direktivu.
vezane vijesti
“Sada je trenutak, pogotovo zato što ni pitanje prešutnih minusa još nije regulirano, iako su u Vladi obećali da će biti do kraja godine, no već idemo prema trećem mjesecu, a ne događa se ništa. Ako dakle ti prešutni minusi prijeđu na ovo neregulirano tržište, odnosno ako i njih banke počnu prodavati agencijama za naplatu potraživanja, to bi tek mogao biti problem. Naime, zbog inflacije građani su u sve većem riziku da neće imati dovoljno sredstava da podmire veće račune za energiju, hranu… Tu bi onda mogli posegnuti za prekoračenjima po tekućima, a onda se i po toj osnovi naći na tržištu duga”, upozorava Lalovac.
Banke do sada nisu prodavale dugove po tekućima, no moguće je da će i to raditi, stoga je, kaže, sad vrijeme da ih se spriječi.
“Dva su dakle instrumenta, jedan je kroz spomenuti Zakon o obveznim odnosima koji bi riješio, odnosno potpuno zabranio ovaj dio preprodaje dugova građana proizašlih iz njihovih ranijih kredita od banaka, a drugi da se agencije stavi pod regulatora Hanfu. Jer, svi ti odnosi na tržištu duga nastali su iz kreditnih odnosa financijskih institucija, i ne možete samo njihovom preprodajom reći da za njih ne vrijede više nikakva pravila koja su vrijedila za banke. Treba vidjeti sve elemente, od njihove adekvatnosti kapitala, odnosa s potrošačima, zaštite potrošača, itd., opisuje Lalovac.
Procjenjuje da je tržište duga teško oko 30 milijardi kuna, pri čemu se dio odnosi na građane, a dio na tvrtke. Svake godine banke prodaju bar po nekoliko milijardi kuna tih loših plasmana, pa se nakupilo. Inače, banke to zovu “čišćenjem bilanci”, pri čemu “izbacuju” ono što je problematično pa im je udio loših kredita formalno nizak, te mogu izdvojiti manje rezervacija, što im opet povećava dobit. Nju će baš ove godine isplaćivati u enormnim iznosima, s obzirom na to da je prestala vrijediti »pandemijska« zabrana isplate dividendi. Banke su dakle motivirane da se rješavaju loših plasmana. Same agencije za naplatu potraživanja posluju i posvuda po Europi.
Lalovac misli da preprodaju kredita građana treba posve zabraniti, što će se, vjeruje, učiniti i na razini Europe, dok agencije treba početi regulirati.
