"Pismo predsjednika Republike premijeru govori da načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga nije prekršio zakon. Ministar temeljem zakona komunicira s vojskom putem odluka, a predsjednik, odnosno, vrhovni zapovjednik komunicira putem zapovijedi. Ako su zapovijedi u okviru zakona, one se ne propituju nego se izvršavaju. Od početka nisam vidio nikakav krimen načelnika Glavnog stožera, mislim da je profesionalno izvršio svoju dužnost", ocijenio je Vidović u izjavi novinarima u Saboru.

S druge strane, dodaje, velika je pogreška ministra što je, implicirajući javno da je načelnik Glavnog stožera postupao mimo zakona, praktički i načelnika Glavnog stožera i Oružane snage RH stavio u nekakvu priču koja je politička gdje vojsci nije mjesto. Čitav sustav obrane u Hrvatskoj, naglasio je, temelji se na konsenzusu i dogovoru svih dionika tog sustava, a to su predsjednik, premijer, ministar obrane i dio vojnog elementa.

"Ako nismo u stanju postići dogovor, onda onaj tko škripi, što ne govori da je netko dobar ili loš čovjek ili dobar ili loš kadar, mora to shvatiti i u tom trenutku je vrijeme za odlazak. U ovom slučaju, to je ministar obrane Mario Banožić jer je predsjednik Republike funkcija izabrana direktno od birača i najviši je po hijerarhiji. Ako niste u stanju držati komunikaciju s predsjednikom Republike u ulozi vrhovnog zapovjednika OS-a, onda je vrijeme za odlazak, a obojica su priznali da to nisu u stanju i stvar je vrlo razvidna", smatra Vidović.

Prepucavanja ministra i predsjednika oko deklasificiranja nalaza inspekcije i putovanja predsjednika Vidović je popratio komentarom da Republika Hrvatska ne pamti ovakvu situaciju i odnos predsjednika Republike i ministra obrane, dodavši da nema nikakav problem da se skine oznaka tajnosti i s jednog i s drugog dokumenta.

U slučaju inspekcijskog nalaza u vezi načelnika Glavnog stožera, onda se to direktno odražava na vojsku jer ako javno optužite načelnika da je radio nešto protivno zakonu, vi njega, ako to ne odgovara istini, uvlačite u političke igre, a time i cijeli Glavni stožer i Oružane snage.

To nije nešto što može 'piti vodu' u demokratskom sustavu. S druge strane, to gdje je predsjednik putovao i što je koristio, ne znam zašto bi postojao interes javnosti, ali ako postoji, nemam nikakav problem s tim, kazao je.

"Ne želim biti nikakav arbitar. Vrijeme je da se te stvari dovedu u red jer, primjerice, postoji niz zahtjeva za promicanje u viši čin, ali sve to stoji na stolu predsjednika, jer ministar nije u stanju to iskomunicirati s njim. Dakle, to se direktno odražava na Oružane snage", ocijenio je Vidović.

Ako ne postoji komunikacija između ministra obrane i predsjednika Republike, sustav ispašta i to dovodi u pitanje nacionalnu sigurnost, to vam je neminovnost, zaključio je šef saborskog Odbora za obranu.