Oštro osuđujem navode predsjednika Republike Zorana Milanovića izrečene u Trogiru. Jedino što Predsjednik Republike postiže omalovažavanjem i vrijeđanjem je politiziranje Hrvatske vojske. Odnos prema Hrvatskoj vojsci pokazao je kada je bio predsjednik Vlade. U tom razdoblju od 2012. do 2015. godine u obranu se najmanje ulagalo. Nije tada, kao osoba koja je imala prilike odlučivati i planirati proračun, niti malo vodio brigu o stanju u vojarnama, o opremljenosti kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva i drugih dijelova Oružanih snaga.

Prevoženje članova Hrvatske biskupske konferencije obalnim ophodnim brodom Omiš bila je potpora na zahtjev Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Ta odluka pokazuje da je ovo uobičajena praksa podržavanja Vojnog ordinarijata u Ministarstvu obrane koji je od Domovinskog rata bio uz Hrvatsku vojsku. Predsjednik Milanović navodi povezanost te potpore s hvarskim podrijetlom predsjednika Vlade te ističe da je i on mogao poslati zrakoplovnu potporu za Sinj. Taj dio potpore predsjednik Republike je već odradio i to dok je bio premijer, jedino što u potpori nije bilo zrakoplovstvo nego drugi dijelovi Oružanih snaga.

Naime, odlukom ministra obrane Ante Kotromanovića Oružane snage su bez naknade pružile potporu Vojnom ordinarijatu u Republici Hrvatskoj i Gradu Sinju povodom 300. godišnjice Svetišta Gospe Sinjske i Sinjske Alke. Potpora je uključivala nastup Klape Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“, nastup Orkestra HRM-a, sudjelovanje 12 pripadnika Počasno-zaštitne bojne u počasno ceremonijalnim odorama, sudjelovanje 150 pripadnika Oružanih snaga u procesiji u Sinju.

Naglašavam kako su pravila ista od donošenja Zakona o obrani 2013. godine, ali ih Predsjednik Republike tumači onako kako mu u kojem trenutku odgovara pokazujući time svoje licemjerje i nepoštivanje pravnih propisa Republike Hrvatske. Svojim ponašanjem i kršenjem Zakona o obrani i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga admirala Roberta Hranja Predsjednik Republike dovodi u nezavidnu poziciju i pretvara ga u svoju marionetu čime se izravno ugrožava funkcioniranje Hrvatske vojske.

Navodim nekoliko primjera iz mandata Vlade Zorana Milanovića: djelatnim vojnim osobama ukinuti dodaci na plaću, ukinute su i naknade za dežurstvo i stražu, ukinut im je staž osiguranja s povećanim trajanjem, a ono što je posebno kod vojnika izazvalo nezadovoljstvo u mandatu njegove Vlade je to hoće li u prehrani imati pravo na juhu ili salatu.

Zanimanje za Hrvatsku vojsku, uvjete života i rada vojnika, opremljenost Oružanih snaga počinje pokazivati tek kada je postao Predsjednik Republike. Svjestan da nema prevelike ovlasti počeo je Hrvatsku vojsku koristiti kao svoju igračku i kao poligon za vrijeđanje i omalovažavanje Vlade pri čemu se ponaša kao vođa oporbe, a ne Predsjednik Republike.

Svojim ponašanjem iz dana u dan pokazuje kako ne poštuje zakone, ali ni Ministarstvo obrane kao tijelo državne uprave nadležno za obranu. Opetovano krši Zakon o obrani ili ga možda ne razumije.

Podsjećam, taj Zakon je upravo predložio Hrvatskome saboru Zoran Milanović kada je bio predsjednik Vlade. Ante Kotromanović je bio ministar obrane i upravo je kroz taj tada novi zakon stavljen naglasak na ministra obrane. Za personalno upravljanje, obrambenu politiku, opremanje i modernizaciju, odnosno cjelokupni financijski okvir u Ministarstvu obrane koje uključuje i Oružane snage kao njezin sastavni dio zadužen je ministar obrane sukladno pozitivnim zakonskim propisima. Ne vidim razloga zašto mu je odjednom danas taj Zakon loš.

U vrijeme Vlade Zorana Milanovića ministar obrane Ante Kotromanović više je puta predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović upozoravao na načine slanja zahtjeva za potpore i korištenje resursa Ministarstva obrane. Upozoravao je da korespondencija sukladno Zakonu o obrani treba biti između Ureda predsjednice Republike Hrvatske i Ministarstva obrane, a ne preko načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, budući da je Glavni stožer dio Ministarstva obrane i svoje poslove može jedino i isključivo obavljati u okviru Ministarstva obrane, sukladno zakonu.

Sada posebno taj dio Zakona o obrani ne poštuje predsjednik Milanović.

Što se tiče Odluke ministra obrane kojom nije dopušteno pružanje potpore Oružanih snaga Uredu predsjednika Republike Hrvatske bez suglasnosti, odnosno odluke ministra obrane, ističem da je sukladno odredbama te odluke onemogućeno financiranje troškova koji nemaju uporište u odluci ministra obrane iz razloga jer je ministar obrane kao čelnik državnog tijela dužan sukladno Zakonu o fiskalnoj odgovornosti zakonito trošiti financijska sredstva, što to nije na temelju nezakonitih zapovijedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga koje nemaju uporišta u Zakonu o obrani i odlukama ministra obrane.

Naglašavam da sukladno zakonu Ministarstvo obrane ima planske, usmjeravajuće, koordinacijske i nadzorne funkcije u obrani te osigurava uvjete za funkcioniranje i djelovanje Oružanih snaga. Kao ministar obrane u ovom se, kao i u svakom drugom slučaju moram ponašati odgovorno prema proračunu Ministarstva obrane na što me kao čelnu osobu ministarstva obvezuje Zakon o fiskalnoj odgovornosti, zaključuje se u priopćenju.