Barentsburg je drugo po veličini naselje na otočju Svalbard, koje pripada Norveškoj, a nalazi se unutar Arktičkog kruga. Donedavno je bilo gotovo u potpunosti sastavljeno od etničkih Rusa i Ukrajinaca koji su živjeli u skladu s norveškim susjedima, a onda je Putin pokrenuo invaziju na susjednu zemlju
U Barentsburgu, koji su nedavno posjetili novinari The Guardiana, na prvi se pogled može vidjeti tko je tamo glavni. Ruske zastave vijore se na zgradama, lokalni kafić simboličnog imena, Crveni medvjed, naplaćuje u rubljama, Lenjinova bista ponosno gleda preko fjorda, a iza nje je spomenik s natpisom: 'Naš cilj je komunizam!'
Donedavno uglavnom ruski i ukrajinski stanovnici Barentsburga imali su izuzetno tople odnose sa svojim većinski norveškim arktičkim susjedima duž obale u naselju Longyearbyen. Održavale su se redovite kulturne razmjene, s gostovanjem simfonijskih orkestara i dječjih zborova, šahovskim natjecanjima i sportskim susretima. Ali od ruske invazije na Ukrajinu dvije zajednice našle su se na rubu posljednje preostale točke interakcije Zapada s Rusijom. Raspoloženje na otoku postalo je izrazito ledeno.
vezane vijesti
U svibnju je na dan koji se u Rusiji slavi kao spomen na pobjedu Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom, ruski generalni konzul Andrej Čemerilo predvodio je paradu desetaka vozila i helikoptera s ruskim zastavama, a na buldožeru se vijorila separatistička zastava 'Narodne Republike Donjeck'. Nekoliko mjeseci kasnije, u srpnju, ruski dužnosnici održali su paradu povodom Dana mornarice s malom flotilom brodova u norveškim vodama. Ruskim kritičarima ove aktivnosti izgledaju kao propaganda koja ilustrira rusku dominaciju na Arktiku - vojno pozicioniranje na strateški važnoj kopnenoj masi koja pripada osnivaču NATO-a, Norveškoj.
The Guardian navodi da je Rusija dramatično pojačala nacionalističke aktivnosti. U Barentsburgu je taj praznik nekada odisao prijateljstvom s darovima, govorima i glazbom, ali se pretvorio u čudno događanje sa zastavama i helikopterima, kazao im je Terje Aunevik, šef Kluba zastupnika norveške Liberalne stranke u lokalnom parlamentu. Svalbard je bio 'ničija zemlja' sve do 1920., kada je ugovorom u Sèvresu došao pod norveški suverenitet. Sve države potpisnice ugovora (Danska, Francuska, Nizozemska, Italija, Japan, Norveška, Švedska, Velika Britanija s dominionima i SAD) dobile su pravo ribolova, lova i iskorištavanja rudnoga bogatstva, a 1925. Svalbard je službeno priključen Norveškoj, piše Hrvatska enciklopedija.
Rat u Ukrajini udaljio je dvije zajednice na Svalbardu , norvešku i rusko-ukrajinsku. Visit Svalbard, službena turistička zajednica, više ne promiče putovanja ni u jedno od ruskih naselja, a većina norveških turističkih operatera u potpunosti je prestala odlaziti ondje zbog ruske invazije. Visit Svalbard navodi da je turistička tvrtka iz Barentsburga, Arctic Travel Company Grumant, u vlasništvu rudarske tvrtke Trust Arktikugol, 'produžena ruka ruske države'. Davanjem novca njima financira se ruski rat u Ukrajini. Onima koji ipak odu i posjete Barentsburg, stanovnici Longyearbyena često savjetuju da isključe telefone i prijenosna računala da bi izbjegli potencijalni ruski nadzor, ispričao je Ronny Brunvoll, direktor Visit Svalbarda.
Gotovo svi stanovnici zaposlenici su ruske državne zaklade Arktikugol. Najveći rast stanovništva dogodio se tijekom 1980-ih, ali se nakon raspada Sovjetskog Saveza broj ubrzano počeo smanjivati. Prema informacijama medija France24, koji su ondje radio reportažu prošle godine, u mjestu živi oko 370 ljudi, od kojih su dvije trećine Ukrajinci, a ostatak Rusi. Većina Ukrajinaca koji su lojalni Kijevu od početka rata iselila se iz Barentsburga.
Ondje još uvijek žive Ukrajinci, ali su oni koji su ostali vjerojatno proruski orijentirani. Tradicionalno, velik broj tamošnjih rudara došao je na Svalbard iz Luhanska i Donecka, pokrajina koje je Rusija nezakonito pripojila prošle godine. No odlaze i Rusi - na kopno, u Europu ili u norveški Longyearbyen, kamo je otišao i Ukrajinac Ivan Veličenko (36). Longyearbyen je naseljen uglavnom Norvežanima, ali ima veliku zajednicu Rusa i Ukrajinaca. Do njega se može doći samo helikopterom ili motornim sanjkama zimi i brodom ljeti zbog nedostatka cesta iz Barentsburga.
Veličenko je radio u ruskom turističkom uredu u Barentsburgu, ali je otišao zbog pritisaka nakon što je sudjelovao u demonstracijama zbog trovanja ruskog oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog. Od invazije na Ukrajinu ruske vlasti u Barentsburgu počele su 'pokazivati da ih nije briga, da žive po svojim pravilima'. 'Oni samo žele pokazati svoju lojalnost ruskoj vladi', kazao im je Veličenko. Osim toga, pomogao je mnogim Ukrajincima da napuste Barentsburg i zatraže azil u Europi jer nakon izbijanja rata više nisu mogli izdržati ondje. A odlazak iz Barentsburga nije lak podvig.
Andrian Vlahov, socijalni antropolog iz Moskve koji je proveo godine proučavajući stanovništvo Barentsburga, kaže da su od 2014., kada je Rusija anektirala Krim, mnogi stanovnici – i Ukrajinci i Rusi – morali birati hoće li govoriti što misle ili sačuvati posao. Analitičari vjeruju da Oslo poduzima korake da bi pojačao kontrolu nad tim arhipelagom.
'Sasvim je očito da sve više i više ide prema različitim vrstama kontrole i postoji želja da se učini više norveškim te da se ograniče neki koji nisu Norvežani', zaključuje Dina Brode-Roger, istraživačica na KU Leuven, koja proučava zajednicu Longyearbyen. Norveška ulaže ogroman novac u održavanje života na Svalbardu i realno je očekivati da više Norvežana stanuje ondje.
