Naime, nakon što je postalo razvidno to da postoje vrlo ozbiljne indicije za to da su najviši dužnosnici SDP-a, poput sisačke županice Marine Lovrić Merzel i vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe, uključeni u milijunske koruptivne radnje, pri čemu je vrh SDP-a na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem bezuspješno pokušao zadržati glavu duboko u pijesku pred aferama vlastite stranke, polako postaje jasno to da su razlike između dviju najvećih stranaka u Hrvatskoj više-manje kozmetičke prirode. Naime, stranački modus operandi u slučajevima kad se neki njihov (visoki) dužnosnik uhvati s rukama u vreći gotovo je identičan kod HDZ-a i SDP-a.

Tako su Lovrić Merzel i Sabo tek prošlog tjedna dali ostavku na stranačke dužnosti, ali su i dalje ostali članovi stranke, što i nije čudno u zemlji u kojoj se bilo kakva politička ili moralna odgovornost uredno trpa u ladicu označenu s 'presumpcija nevinosti'. Koja vrijedi, naravno, samo za članove vlastite partije, ne i za političke oponente.

Koliko kriza integriteta žestoko trese SDP, najbolje pokazuje bizarni odgovor ministra Bauka na pitanje Novog lista o upitnoj percepciji SDP-a kao stranke koja se barem po javnoj percepciji poštenja donedavno bitno razlikovala od HDZ-a.

'Drago mi je da ste i sami to primijetili, jer ste time i dali odgovor. Nama se puno više gleda i puno manje oprašta. I to je u redu. To je za nas izazov s kojim se moramo nositi. Dakle, razlika između nas i HDZ-a i dalje postoji – čim je ta ljestvica za nas toliko visoko, zar ne?! To je glavni dokaz da ipak nismo isti, da za nas vrijede puno viši standardi i da se od nas puno više očekuje', glasi samozadovoljni odgovor člana predsjedništva SDP-a Arsena Bauka, koji je jedva dočekao da mu netko kaže da se SDP nekad u javnosti percipirao kao poštenija (ili barem manje nepoštena) stranka od HDZ-a. Takvu (nekadašnju!) percepciju javnosti Bauk je slavodobitno, kad već ne može drugim argumentima i primjerima SDP-ova poštenja, pretvorio u 'glavni dokaz' da SDP i HDZ, eto, ipak nisu isti.

Kada ministar vladajuće stranke upire prstom u stranku koja je nedavno (nepravomoćno) osuđena kao prva stranka u hrvatskoj povijesti za sustavnu i organiziranu pljačku državnog proračuna te kroz usporedbu s njom uvjerava javnost u poštenje SDP-a, onda znamo koliko je sati. Za Bauka, ali i ostatak njegove stranke, čini se, poštenje se mjeri time tko je manje ukrao, a to je porazno i za SDP i za Vladu, ali i za Hrvatsku.