Hrvoje Antonio Belamarić, dugogodišnji novinar, i sam korisnik socijalne skrbi, gostovao je u Novom danu te je govorio o situaciji sa socijalnom politikom u Hrvatskoj. Belamarić je rekao kako stanje sa socijalnom politikom prati cijeli život
“Sustav je barem zadnjih 20 godina zapušten i uopće ne vodi računa o osobama s invaliditetom, djeci, starijim osobama… To su sve zanemarene skupine jer mi politici nismo potrebni. Politika ne vidi da moraju imati dobru socijalnu politiku da bi nas integrirali u društvo”, rekao je Belamarić za N1.
Ističe i kako se on sa svojom socijalnom radnicom čuje samo telefonski, dijelom jer je on dosta radno aktivan, a dijelom jer ona sama brine o 300 do 400 korisnika.
“Zato sam maloprije rekao mi nemamo socijalne politike. Što spada u socijalne politike? Osobe s invaliditetom, stariji, djeca s teškoćama, djeca bez problema u razvoju, beskućnici. Evo danas je zima, je li se tko pitao gdje je koli beskućnik i kako se on grije?
Taj socijalni radnik bi trebao stalno biti na cesti i stalno biti sa svojim korisnicima. Događa se da pojedini socijalni radnici ne mogu ni zapamtiti koliko korisnika imaju. Događa se da policija pokuca i tek onda socijalni radnici reagiraju jer ni ne znaju da korisnika imaju u sustavu”, govori.
“Uzimali socijali da bi davali za aute, avione…”
Ponovio je kako se već najmanje 20 godine ne ulaže u socijalnu politiku.
“Mi smo uzimali socijali da bi davali za avione, aute, za političare, za stranke. Zašto nismo dali za socijalu? Najbolja preventiva je dati određeni novac i projekt i program. EU ima jako dobre socijalne programe. Koliko smo povukli za socijalne programe iz fondova? Neka to ministar Aladrović odgovori. Pogledajte sam naziv ministarstva, gdje je socijala? Na samom kraju naziva. Ne možete spojiti rad mirovinski sustav i socijalu i ne može to jedan ministar voditi”.
Belamarić ističe kako se o socijalnoj politici ne razgovara te da se socijalne radnike ne sluša.
Nedostaje ljudi i programa
“Fali i ljudi i projekata i programa. Ne može to samo socijalni radnik. Tu fali logopeda, stručnih djelatnika, prostora. Moja socijalna radnica je u prostoru od 2,2 m2. Ona mene ne može ni primiti u ured jer ne mogu s kolicima ući”. objašnjava.
Rekao je i kako ministra Josipa Aladrovića nije upoznao, dok je s bivšom ministricom Nadom Murganić razgovarao, ali ništa se nije promijenilo.
“Oni ne razgovaraju s nama, ne razgovaraju s osobama s invaliditetom, s roditeljima djece s teškoćama, beskućnicima… Oni su u svojim uredima i toplo im je. Imaju jako puno ljudi koji su u kabinetima i ne izlaze van. Prije dvije i pol godine bio je prosvjed djece s teškoćama ispred ministarstva zbog naknada. Dobili su to na kraju, ali morali smo se smrznuti da bi dobili novac. Oni ne dolaze među nas, oni bježe od nas”.
“Politika im ne da da rade”
Naposljetku je poslao poruku ministru i vladajućima.
“Rekao bih im, prvo i osnovno, spustite se među ljude koji ovise o socijalnoj skrbi. Spustite se među ljude koji žive od 600 do 1000 kuna koje im vi dajete i mislite da je dovoljno. Razgovarajte s beskućnikom, s majkom djeteta s poteškoćama…
Ali oni to ne rade i neće, ovo je samo da se utišaju mediji, doći će spisateljica Veljača koja ima tako prodoran glas, a da nema ne bi se ni nju čulo. Ne bih volio da se provodi linč prema ljudima koji rade u centrima. Ima jako puno kvalitetnih ljudi, ali politika im ne da da rade. Politika od njih rade birokrate, a politika od njih bježi i ne želi dati novac”, kazao je Belamarić.