Nevladina organizacija ocjenjuje da su u Belgiji, gdje je koronavirus pokosio više od 14.000 ljudi, više od 60 posto umrlih štićenici domova za umirovljenike.

Sličnu procjenu je ljetos iznio belgijski ogranak Liječnika bez granica (MSF) a belgijske vlasti danas navode da se radi o 43 posto.

Amnesty navodi da je u prvom valu između ožujka i lipnja "velika većina" tih ljudi umrla u domovima zbog nemogućnosti njihova upućivanja u bolnice u dovoljnom broju. Nevladina organizacija upozorava na "diskriminacijsku praksu".

U izvješću na 62 stranice sastavljenom na temelju izjava pedesetak svjedoka - članova obitelji štićenika i zaposlenika tog sektora - belgijski ogranak međunarodne organizacije ističe da je osoblje preopterećeno poslom tijekom pandemije.

Zbog zabrana posjeta obitelji i volontera ustanove su ostale bez uobičajene "neformalne pomoći". To je uzrokovalo "zapuštanje" higijene u sobama korisnika od kojih su neki čak bili žedni i gladni.

U izvješću se navodi suprugu jednog korisnika koji nije mogao samostalno jesti pa je svaki tjedan bio sve mršaviji.

"Ne možemo svaki dan svima davati jesti", odgovorila joj je njegovateljica kad je ova izrazila zabrinutost.

Usto je osoblje nerijetko moralo donositi medicinske odluke za koje nije osposobljeno.

"Liječnik više nije dolazio i morali smo sami odlučiti treba li netko ići u bolnicu", rekao je Geert Uytterschaut, ravnatelj mreže privatnih domova u Flandriji.

Amnesty izražava žaljenje što su "trebali mjeseci prije nego se u okružnici izrijekom upozorilo da je slanje u bolnicu uvijek moguće" ako pacijent to želi.

Ukidanje preventivnog testiranja u listopadu "povreda je vladine obveze da štiti pravo na život i na zdravlje", upozorava još Amnesty.