U paketu velikih nastojanja propagandista komunističkog režima na Kubi da se pokaže 'dosluh' i 'suradnja' koja postoji između Vatikana i Kube, mali krokodil satima je pozirao pred kamerama i fotoaparatima koji su bilježili njegov dolazak u zoološki vrt u Havani i njegovo prilagođavanje novim uvjetima i novoj hrani.

Krokodil se konačno vratio doma. Zauvijek. Papa je pak u prolazu. Mislili su akteri ove velike predstave u kojoj partija 'pod moraš' izvlači na ulice i trgove svakoga koji može hodati i pokazati osmijeh dragome gostu jer, iako je svima jasno da je nemoguće ponoviti vibracije koje su strujale među Kubancima kada ih je posjetio papa Ivan Pavao II u siječnju 1998, vlast želi ostaviti dojam da je sve pod kontrolom i da su svi izuzetno dobro raspoloženi. U svakom pogledu.

Fidel sprema ideološku pobjedu

To vrijedi i za Papu, koji je svjestan da ne može ni približno dostići pažnju koju je izazvao njegov prethodnik, ali je zato u zrakoplovu put Meksika i Kube ispalio vrlo efektnu rečenicu, puno direktniju nego svi pusti govori koje je Karol Wojtyla sipao prije 14 godina. Ratzinger je kratko i jasno kazao da na Kubi 'komunizam ne funkcionira', što je lukave prodavače cigara u Havani potaklo da odmah konstatiraju da je Papa ipak Nijemac i da igra kao što Nijemci igraju nogomet: ne tako lijepo i živopisno kao što to rade Brazilci, ali sasvim precizno jer 'daje golove'.

Vatikanskoj je diplomaciji, stoga, sasvim nebitno jesu li oni koji su izašli i koji će sutra Papi izaći u susret tamo dobrovoljno ili ne, Benedikt je već kazao tri bitne stvari i situacija se u toj medijskoj borbi za režim pretvara u noćnu moru, pa će se vidjeti kako se iz nje izvlači Fidel, ako primi Papu jer, ako ga ne primi, bit će to dokaz da je u ideološkoj borbi potpuno poražen. Rekao je da je sustav u komi, da treba naći novi način života i rada te da Crkva u tome želi pomoći te da je budućnost u otvorenom društvu.

Masovna mobilizacija

U razgovoru s ovim novinarom, predstavnici kubanske oporbe u Madridu ističu, prema direktnim informacijama koje su primali do jučer (od tada, naime, oporbenim i istaknutim disidentima kao što je Oswaldo Payá Sardiñas isključeni su telefoni, što je ovaj novinar provjerio), da posljednjih tjedana traje mobilizacija u školama i radničkim organizacijama zahtijevajući od građana da se pojave na ulicama, a od odabranih da dođu na mise (jučer u Santiago de Kubi i sutra u Havani) pa, budući da se vodi evidencija, ljudi se odazivaju i svijeta doista pred kamerama ima napretek jer neposlušnima slijede sankcije.

Vlast, osim toga, želi poslati jasan signal da je sve pod kontrolom i zbog toga se provodi pedantno ideološko čišćenje terena: uhićenjima disidenata, zabranama izlaska iz kuća, rezovima telefonskih linija, prijetnjama, deportiranjima u druge pokrajine, kontrolom kretanja sumnjivih, čak i protjerivanjem prosjaka iz centralnih dijelova gradova. Sve se mora prilagoditi striktno napisanom scenariju koji nije, dakako, sročen u Apostolskoj palači u Vatikanu iako, čini se, u uredu nadbiskupa i kardinala Jaime Ortege u Havani baš i nemaju ništa posebno protiv jer je gospodin kardinal u nedjelju za vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano izrekao ordinarnu i opasnu laž da na Kubi 'nema političkih zatvorenika'.

Naime, osobno je od glasnogovornice Dama u bijelom (majke, supruge i sestre tih zatočenika savjesti), Berte Soler, kardinal Ortega prije petnaest dana dobio popis 46 političkih zatvorenika s mjestom zatočenja i uvjetima u kojima se nalaze (jedan od njih, na primjer, u zatvoru je samo zato što je sin ugledne suradnice Oswalda Paya koji je neka vrsta katoličkog i kubanskog Vaclava Havela).

Disidenti na vjetrometini

U sklopu tih događaja valja promatrati i vrlo konfuznu epizodu od 13. do 15. ožujka kada je grupa od 13 navodnih disidenata zauzela župnu crkvu Gospe od Milosrđa od Cobre u Havani tražeći da kardinala Ortege da proslijedi Papi njihovo pismo s pojašnjenjima o stanju ljudskih prava i političkih sloboda na otoku, što je kardinal odbio učiniti. Štoviše, prelat se dogovorio s policijom (kaže se da je i zatražio policijsku asistenciju) da se u gluho doba noći, iako mirnim putem, disidente deložira iz hrama, čime je, ističu istaknuti iz opozicije, katolička hijerarhija sebe diskvalificirala za ulogu posrednice u doba tranzicije koja samo što nije počela.

Iako je Papa demantirao kardinala jer je jučer u Santiago de Kubi tri puta spomenuo zatvorenike (koje po nadbiskupu Havane ne postoje), nema naznaka da će disidenti doći do Pape (baš kao što do njega nisu došle, jer to nije želio domaći episkopat koji dogovara sve točke programa, ni žrtve pedofilije u Meksiku).

To je poenta ove priče. Bez takva susreta, vlast Raúla Castra nastojat će pokazati Papin pohod, bez obzira na sve moguće frizirane kritike sistema, počevši od one u Papinom zrakoplovu, kao gestu validacije i potpore njegovoj administraciji. Katolička će hijerarhija, to je zasad njezin domet, pokušati dobiti malo više prostora u javnom životu jer ono što ima (Božić kao neradni dan od 1997, prijenos najvažnijih misa putem nacionalne televizije, dozvolu za gradnju sjemeništa i još nešto sitno slobode) ne odgovara procesima otvaranja režima. Naravno, ne traži se ono što je Crkva izgubila 1959. i tijekom godina protuvjerskog fanatizma, ali se traži ono što katolici imaju u ne baš ideološki dalekoj Venezueli.

Sloboda na čekanju

Bez obzira na sve, Crkva će i dalje ostati jako daleko od prisutnosti kojom bi jamčila potporu političkim procesima kojima bi se trebalo, konačno, krenuti putem potpune normalizacije, iako Benediktova posjeta može bitno doprinijeti da stvari krenu u tom smjeru.

Sve su oči, dakle, uperene u ovu drugu, politički puno važniju dionicu posjete Kubi, da se vidi hoće li Papina ruka biti ispružena i nad cijelim društvom koje pokazuje svoje mnogostruke izraze u novoj Kubi ili će ostati samo u znaku blagoslova i u onoj tipičnoj gesti pape koji kao da rukama kaže: 'Čekajte, čekajte...' Kuba, koja ima oblik uspavanog krokodila, želi ne samo da joj se vrati gmaz koji joj pripada. Puno je toga, naime, ukradeno Kubi, a što joj mora biti vraćeno. Sloboda, primjerice.