Državni vrh Srbije najavio je tužbu protiv Hrvatske za genocid, ali je istovremeno naglašeno da će se 'još razmisliti' o njenom podnošenju. Ta odluka se tumači kao pokušaj pritiska Srbije na Hrvatsku da odustane od svoje tužbe te da Beograd i Zagreb sporazumno odustanu od sudskih procesa. Taj stav dijele i pojedini beogradski stručnjaci za međunarodno pravo koji smatraju da u Hrvatskoj nije bilo genocida i da su te tužbe kontraproduktivne.

Politika treba odlučiti

Vatroslav Vekarić, član Foruma za međunarodne odnose, smatra da je Srbija već najavom protutužbe pokazala da ima spreman pravni odgovor na tužbu Hrvatske. Međutim, njegovo je mišljenje da je u ovom slučaju manje važno pravno koliko političko gledište koje je uvjetovano unutrašnjim razlozima i u Hrvatskoj i u Srbiji. 'Nadam se da bi nakon predsjedničkih izbora u Hrvatskoj moglo doći do više realizma i shvaćanja da nema nikakvih šansi pravno pobijediti u tom sporu. Drugo, ta tužba opterećuje odnose dviju najvažnijih država na zapadnom Balkanu, tako da svi racionalni argumenti govore da bi trebalo stati s tim sporom.'

Više štete nego koristi

Vanjskopolitički komentator Dragan Bisenić smatra da odlazak pred Međunarodni sud pravde u svakom slučaju škodi dobrosusjedskim odnosima Srbije i Hrvatske. Nažalost, države bivše Jugoslavije međusobne tužbe vide i kao sredstvo za nastavak sukoba. To je dodatni problem koji otežava dijalog i koji se ne bi trebao voditi u međunarodnim sudnicama. 'Rješenje neće doći ni iz jednog suda ili od bilo kakvog stranog arbitra. Utoliko više što nijedna od tih presuda nema nikakvu pravnu, nego samo 'moralnu' posljedicu. Ne postoji neko međunarodno tijelo koje bi provelo izrečenu presudu, sa izuzetkom Suda za ratne zločine u Haagu. Ako se, dakle, na taj način traži uporište za politiku koja bi trebala osuditi neku drugu državu ili da se promijeni pozicija prema drugima, onda te pravne utakmice tome sigurno ne mogu pomoći. Politički put je sigurno neposredniji, uspješniji i donosi bolje rezultate.'

Odgovor na hrvatski stav o Kosovu?

Vatroslav Vekarić primjećuje da je rat među državama bivše Jugoslavije u SFRJ završen prije gotovo 15 godina, ali države i političke elite međusobno komuniciraju kao da je završen prije nekoliko dana. To znači i da je proces pomirenja i moralnog oporavka jako spor i da je onda na političkom vrhu da ga ubrza. 'Točno je da ne može doći do pomirenja samo na riječima, nužni su i sudski procesi. Međutim, važno je napomenuti da je tu Sud u Haagu i važno je da se utvrdi odgovornost pojedinaca. To je ono što radi Haški tribunal i zato je on nužan. A političke isprike, pomirenja, pružanje ruku - to je nešto što je već na neki način počelo i to bi trebalo i zaokružiti na racionalan i pošten način te okrenuti novu stranicu u međusobnim odnosima. '

Za Dragana Bisenića je najava protutužbe Srbije podsjetnik na to da i Zagreb i Hrvatska snose svoj dio odgovornosti za događanja devedesetih godina. Ali misli i da se trenutak te odluke može interpretirati i kao odgovor Beograda na nastup Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u procesu o legalnosti kosovske nezavisnosti.