U punom pogonu trebala je biti još od proljeća, jer prvo spaljivanje otpada obavljeno je u veljači 2023. godine, ali zbog tehničkih poteškoća to se dogodilo tek početkom srpnja.

Postrojenjem upravlja tvrtka Beo Čista Energija, a osnovali su je japanska tvrtka Itochu, francuska Veolia grupa i paneuropski fond Marguerite sa sjedištem u Luksemburgu i taj će posao obavljati narednih 25 godina, sukladno koncesijskom ugovoru. Prema priopćenju tvrtke Beo Čista Energija, postrojenje u kojem će se spaljivati 340 tisuća tona otpada godišnje trebalo bi osigurati električnu energiju za pet posto i toplinsku energiju za deset posto beogradskih kućanstava.

Beogradska spalionica kapacitetom je druga najveća u hrvatskom okruženju. Veća od nje je budimpeštanska s 420 tisuća tona, a nešto manji je bečki Spittelau s kapacitetom od 250 tisuća tona.

Postrojenje u Vinči, nedaleko od starog odlagališta otpada, koštalo je oko 400 milijuna eura. Prema podacima iz ugovora o javno-privatnom partnerstvu, do kojih je došla i objavila ih još 2017. godine Inicijativa Ne davimo Beograd, taj grad se obvezao plaćati koncesionaru 38 milijuna eura godišnje, što ukupno iznosi oko 1,15 milijardi eura tijekom 30 godina. Ugovor je prema njihovim tvrdnjama potpisan na 25 + pet godina.

Iz Inicijative su upozoravali i na to da je ugovorom predviđeno povećanje računa koje građani plaćaju za otpad četiri do pet puta. Uz sve to, tvrdili su, obaveza Beograda je otkup toplinske i električne energije te će se za prvih 12 godina naplaćivati po povlaštenoj cijeni, dva do 2,5 puta višoj nego na međunarodnom tržištu.

Pogrešno planiranje

Unatoč negodovanju, spalionica je sagrađena pored novog odlagališta i puštena u pogon. Ali da cijela priča u startu nije planirana onako kako to treba biti, pokazuju brojke.

Naime ugovorom je predviđeno da u Vinču stiže 510 tisuća tona otpada godišnje, od čega bi se 340 spalilo, a 170 završilo na odlagalištu otpada.

Međutim u posljednje dvije godine u Vinču je stiglo 625, odnosno 635 tisuća tona otpada, što je 25 posto više od onoga što je međunarodni konzorciji, koji je radio na sanaciji starog odlagališta i gradnji novog, ugovorio s Beogradom.

'Ako se ovako nastavi, prostor za odlaganje, koji je trebao biti dovoljan za sljedećih 25 do 30 godina, bit će dovoljan tek za 12 do 15 godina', kazao je za Vreme Aleksandar Jovović, profesor sa Strojarskog fakulteta u Beogradu, dodavši da će građani ili morati više razdvajati otpad ili će se tek sagrađeno postrojenje morati proširiti još jednom linijom za spaljivanje.

A to bi sve dodatno palo na teret građana. Ako se Beograd i Beo čista Energija dogovore oko proširenja kapaciteta za obradu otpada, u posljednjoj fazi se u tamošnjim medijima spominje mogućnost gradnje solarne elektrane na površini starog odlagališta nakon njegove rekultivacije.

504 spalionice u Europi, a u Hrvatskoj nijedna

I dok u Europi postoje 504 spalionice otpada, Hrvatska kao jedina od članica EU-a nema - nijednu. Mišljenja stručnjaka su podijeljena o tome treba li u Hrvatskoj graditi spalionicu. Za jedne ona samo šteti okolišu i zdravlju građana, a drugi smatraju da je to uobičajen europski model oporabe otpada, od kojega postoji i dodatna korist u vidu energije koju proizvodi.

Iako se godinama spominjala mogućnost njezine gradnje u Zagrebu, u tom se pogledu iz različitih razloga nije daleko odmaknulo, ali kako je još u veljači na konferenciji 'OTPAD 360°- jučer smeće, danas problem' rekao zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Luka Korlaet: 'Izgradnjom Centra za gospodarenje otpadom u Resniku Zagreb će biti korak bliže i izgradnji energane.' No to da će je dobiti još se čini kao daleka budućnost, kao i pitanja u kojem obliku i s kojim kapacitetom će biti.

Prije nego u Zagrebu, po svoj prilici mogla bi biti izgrađena nadomak Šibenika, odnosno u sklopu županijskog CGO-a Bikarac. I dok je zagrebačka godinama predmet spora - od lokacije i kapaciteta pa do toga da je različite ekološke udruge uopće ne žele - oko šibenske nema ni zelenih aktivista, niti bune lokalne oporbe. A cijela priča već je pomaknuta s mrtve točke.

Naime prije dvadesetak dana načelnica Sektora za fondove EU-a u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Maja Feketić poručila je da bez izgradnje energana Hrvatska neće doseći ciljeve EU-a do 2035. godine - 10 posto odlaganja otpada na odlagalištima.

Kako je navela, za CGO Bikarac rekla je da se planira izgraditi postrojenje za energetsku oporabu korištenjem goriva iz otpada i prosušenog mulja. Trenutno je u tijeku priprema studijsko-projektne dokumentacije, što uključuje izradu studija izvodivosti i utjecaja zahvata na okoliš.

Dokumentacija bi, prema njezinim riječima, trebala biti izrađena tijekom 2026. Nakon toga će, najavila je, uslijediti prijava na međunarodne izvore sufinanciranja. Koliki joj je planirani kapacitet, javnosti nije predstavljeno.