'Ne radi se o povijesnom dugu', odmah je uzvratio ministar zdravstva Vili Beroš, dok se reakcija Vlade još očekuje.

'Ovakva situacija dovodi do sve češćih naznaka otežane isporuke lijekova i medicinskih proizvoda. Hrvatske veledrogerije, kao odgovoran dionik hrvatskog zdravstvenog sustava, godinama su osiguravale opskrbu pacijenata, no sada su granice njihovih mogućnosti dosegnute. Ovo je posljednje upozorenje i apel na hitno rješavanje ove neizdržive situacije. Poslovanje u ovakvim uvjetima nije održivo niti prema jednom ekonomskom modelu. Od veledrogerija se očekuje poštivanje zakona, uredne isporuke lijekova i medicinske opreme, redovito plaćanje obveza, režija i nabave lijekova, kao i isplata plaća i doprinosa za više od 3.500 zaposlenih. Uz ovako visoka dugovanja, to je postalo neodrživo', upozorili su iz HUP-a, dok u Beroševom ministarstvu situaciju vide nešto drugačije:

'Na dan 31. prosinca 2023. godine dospjele obveze svih ljekarna smanjene su ispod 120 dana, te su iste u navedenim rokovima dospijeća zadržane i do danas. Što se tiče bolničkih zdravstvenih ustanova, dospjele obveze su na dan 31. prosinca 2023. godine svedene u prosjeku na manje od 180 dana. I u 2024. godini Ministarstvo zdravstva zajedno sa HZZO-om i Ministarstvom financija poduzima sve potrebno u svrhu rješavanja navedene problematike. Tako je prošli tjedan bolničkim zdravstvenim ustanovama isplaćeno 7,5 milijuna eura za podmirenje dospjelih obveza prema dobavljačima lijekova, a tijekom narednog razdoblja očekuje se isplata dodatnih sredstava za navedenu namjenu. Važno je posebno naglasiti da se iznos ukupnih i dospjelih obveza na dan 31. svibnja 2024. godine nalazi na približno istoj razini kao i prethodne 2023. godine što ne odgovara opisu 'povijesnog duga' koji se spominje u javnom prostoru', tvrde oni.

Radi se o sporu u kojemu su obje strane u pravu: na jednoj veledrogerije, odnosno trgovci (ili nakupci) lijekova i potrošnog medicinskog materijala upozoravaju da je hrvatski zdravstveni sustav naprosto neodrživ i da iz mjeseca u mjesec generira dugove. S druge strane, pak, i Beroš je u pravu: iste ove veledrogerije su prije samo sedam mjeseci izdale navlaš isto upozorenje zbog 'povijesnog duga' koji je i tada iznosio 600 milijuna eura.

Poznat scenarij

Radi se zapravo o dramoletu koji se ponavlja otprilike dva puta godišnje - veledrogerije pritisnu Beroša, on se počne braniti jer novca u svom proračunu ionako nema, uskače Vlada koja sanira situaciju i do iduće drame svi su sretni i zadovoljni.

Zdravstveni sustav, pak, istog trenutna ponovno započinje generirati minuse. Po prošlogodišnjem izračunu Ministarstva zdravstva, svakog mjeseca u prosjeku se naruči 85 milijuna eura lijekova i potrošnog medicinskog materijala, a iz raspoloživih prihoda iz limita HZZO-a zdravstvene ustanove plate u prosjeku 54 milijuna eura, ili 63 posto. Ostatak od prosječno 31 milijun eura ostane nepodmiren i taj dug ovisi o državnim sanacijama, a od travnja prošle godine - kada su značajno povećanja primanja u javnom sektoru, pa i u zdravstvu - situacija je još složenija. Bolnicama jesu formalno povećani limiti potrošnje, no nedovoljno, a u dnevnom poslovanju one očekivano prednost daju isplatama plaća nego podmirivanju računa.

Spomenuti limiti jedna su od bizarnosti hrvatskog zdravstvenog sustava: radi se o iznosu maksimalne predviđene potrošnje svake bolnice kojega u stvarnosti nitko ne može poštivati.

'To je zapravo blesavo postavljen sustav jer sve strane unaprijed znaju da se ne može funkcionirati unutar limita, pogotovo uz sve skuplje lijekove i materijal te nove generacije lijekova koji se svake godine pojavljuju. Stvarni troškovi zdravstva nalaze se u potrošnji bolnica koja se evidentira i šalje prema HZZO-u, i za to nema alternative - osim da netko odluči prestati liječiti pacijente ili, recimo, onkološkim bolesnicima prestati propisivati terapije koje im produljuju život i povećavaju njegovu kvalitetu. Izbor je jednostavan: poštivati limite ili liječiti ljude, a ako se radi, onda se mora i trošiti', kazao nam je sugovornik iz jedne od većih hrvatskih bolnica.

'Stanovništvo nam je sve starije, lijekovi su sve skuplji i sve ih se više troši, a nitko se više ni ne trudi proizvesti, recimo, antibiotike koji su relativno jeftini i na njima je mala zarada', kaže isti sugovornik.

S druge strane, iz Udruge poslodavaca u zdravstvu jučer su potvrdili da je povećanje plaća u zdravstvu jedan od razloga generiranja novih dugova, ali i upozorili na još jednu dimenziju problema: o cijenama lijekova i zdravstvenih usluga te o limitima same bolnice uopće ne pregovaraju, niti na njih imaju bilo kakav utjecaj. 'Predlažemo tripartitni način pregovaranja o cijeni usluga, na način da o cijenama pregovaraju Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske u ime svojih članica i HZZO, a u slučaju nepostizanja sporazuma arbitražnu ulogu bi imao ministar nadležan za zdravstvo', predlažu oni.

Nabavna cijena

U pozadini se diskretno valja i priča o cijenama samih lijekova i javna tajna da je njihova nabavna cijena u Hrvatskoj nerijetko viša čak i u odnosu na neke znatno bogatije zapadnoeuropske zemlje.

'O tome pregovara država i sve ovisi o njenoj moći i utjecaju, ali i veličini tržišta. Jasno je da je pozicija u pregovorima povoljnija kada se radi o zemlji s recimo 60 milijuna ljudi, u kojoj će i potrošnja biti veća', sugerira jedan od sugovornika tportala.

'Mi smo samo trgovci, nemamo informacija o tome niti utjecaj na to', iskreno nam je rekao jedan od čelnika najvećih hrvatskih veledrogerija. On tvrdi da je situacija za njih doista 'opasna' jer u svom poslovanju zapravo konstantno kreditiraju državu.

Cinici će reći je to zapravo komotna situacija, no u veledrogerijama imaju drugačiju računicu i tvrde da su prisiljeni uzimati kredite s prilično visokim kamatama kako bi ostali likvidni i pokrivali tekuće troškove.

'Ukratko, dugovi se gomilaju, a reforme sustava nema', jada se ovaj sugovornik iz veledrogerija. Najveća od njih, Medika, u rujnu prošle godine čak je podnijela tužbu protiv 34 hrvatske bolnice i u tom procesu sada očekuje i visoke zatezne kamate - osim ako se, dakako, dogodi da se u sklopu neke nove sanacije ti sporovi riješe nagodbama, pod državnim pokroviteljstvom.

Sama zdravstvena reforma konstantno se najavljuje, jednako kao što i javni dugovi u zdravstvu periodično nabujaju da bi se potom sanirali i da bi proces krenuo iznova. Pamti se jedna od posljednjih sanacija u kojoj su rokovi plaćanja za bolnice svedeni na 180 dana, a za ljekarne na 120 dana, što je i dalje trostruko odnosno dvostruko od maksimalnog zakonskog roka no smatralo se prihvatljivim. Tadašnji ministar financija Zdravko Marić u tom trenutku je javno i pred kamerama prozvao kolegu Vilija Beroša i rekao da očekuje stvarnu reformu i dovođenje sustava u red.

Nekoliko godina kasnije Marić više nije ministar, dok je Beroš dobio još jedan mandat.