Ne otkrivajući precizno o čemu se radi ni koji su mu planovi, Inzko je svoje poruke namjerno upakirao u diplomatski rječnik. Ovome svakako treba dodati i njegovu inicijativu da bosanskohercegovački Hrvati dobiju 'određenu vrstu jezičke i kulturne samouprave' uz objašnjenje da su oni u najtežem položaju u BiH. Odmah je reagirao Ivo Miro Jović, zastupnik u Doma naroda Parlamenta BiH iz HDZ-a, i kazao da je napokon prepoznato da su Hrvati najugroženiji, a državni ministar Rudo Vidović kazao je da Inzkov prijedlog znači da će uskoro početi raditi TV program na hrvatskom jeziku. Javio se i Slavko Jovičić, zastupnik Parlamenta BiH iz SNSD-a, i on je pozdravio Inzkov prijedlog i dodao da je pitanje položaja Hrvata suštinsko za sudbinu i budućnost BIH.

Kako San saznaje iz svojih izvora, iz paketa ustavnih amandmana koji u travnju 2006. nije dobio zeleno svjetlo, uzelo bi se tek nekoliko rješenja, a sve ostale ustavne reforme ostavile bi se za neko drugo vrijeme, tko zna kad i tko zna gdje. Uostalom, Inzko je rekao da bi dobro bilo da BiH ima jednog predsjednika i dva potpredsjednika države, državnu vladu i povećan broj poslanika u oba doma Parlamenta BiH.

Postaje, dakle, jasno da bi se samo to preuzelo iz odbijenog travanjskog paketa Ustavnih promjena, a to znači da bi se predsjednik države i dva potpredsjednika birali iz reda zastupnika Predstavničkog doma Parlamenta BiH, a ne kao do sada. Umjesto Vijeća ministara, BiH bi imala klasičnu državnu vladu na čelu s premijerom i povećan broj državnih ministarstava. Umjesto sadašnja 42 zastupnika Predstavničkog doma Parlamenta BiH, njihov broj bi se udvostručio. Sve bi to omogućila hitna izmjena Izbornog zakona BiH.

Prema informacijama do kojih je San došao, takva rješenja u potpunosti odgovaraju 'prudskoj trojci'. Navodno, stupanj njihove suglasnosti o tome je visok, ali se s tim ne izlazi u javnost s obzirom na to da se, prema nekim izvorima našeg lista iz međunarodne zajednice, radi o tajnom dogovoru o raspodjeli najviših funkcija u državi.

Naime, u tom slučaju Tihić bi preuzeo položaj predsjednika BiH jer bi lako osigurao glasove Bošnjaka – zastupnika u Predstavničkom domu parlamenta BiH, Čović bi bio postavljen na funkciju premijera BiH, a Dodik bi dobio Parlament BiH. Budući da osobno nije zainteresiran ni za jednu državnu funkciju, on bi za predsjednika Parlamenta postavio svog čovjeka preko koga bi mogao kontrolirati zakonodavnu vlast u državi.

U ovom trenutku najveća zagonetka su Haris Silajdžić, predsjednik Stranke za BiH i Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a. Hoće li njihove stranke i njih dvojica pristati na 'manje promjene Ustava BiH', zasad nije poznato, pogotovo pristaju li na tajno dogovorenu raspodjelu najviših državnih funkcija? Inače, prema nekim informacijama, Haris Silajdžić bi se i na idućim općim izborima, ako bude direktnog glasovanja, mogao kandidirati za člana Predsjedništva BiH.

Osim što je zainteresiran za funkciju državnog premijera, Dragan Čović mjerka i položaj predsjednika države ako prođe dio 'travanjskog paketa'. Naime, u slučaju da ne bude prihvaćeno da se predsjednik BiH bira iz reda poslanika Predstavničkog doma Parlamenta BiH, on se neće kandidirati za člana Predsjedništva iz straha da bi mu protukandidat eventualno mogao biti Željko Komšić koji mu, Čović to i ne krije, itekako smeta. On sada kaže da je travanjski paket ustavnih amandmana za njega prošlost i dodaje: 'Da smo u travnju 2006. prihvatili ponuđena rješenja, danas bismo imali Hrvata kao predsjedatelja Predsjedništva BiH, a ne Željka Komšića.'