Sedam Zagrepčanki mjesec dana naporno je u Vodnikovoj svladavalo osnove njemačkog jezika i već ovaj Božić dočekat će u toj zemlji kao njegovateljice. Evo zbog čega odlaze, čemu se nadaju i što ih tamo čeka
Guten Morgen. Wie haben Sie geschlafen? / Dobro jutro. Kako ste spavali?
Was möchten Sie zum Frühstück? / Što želite za doručak?
Soll ich Ihnen beim Waschen/Essen helfen? / Trebate li pomoć kod pranja/kod jela?
Tri njemačke rečenice za bolji život Đurđice K. Te tri rečenice, koje joj znače put u novi život, ponavljala je sredinom prošloga tjedna Đurđica Knuf, 37-godišnja Zagrepčanka, supruga i majka dvoje djece, pripremajući se za ispit poznavanja njemačkog jezika u Vodnikovoj, školi čije je ime odavno sinonim za učenje stranih jezika. Đurđica je sa svojih sedam suputnica pristupila posebnom tečaju i programu, što ga je priredila profesorica Tanja Horvat, autoritet kad je posrijedi učenje njemačkog jezika s velikim iskustvom kad je zdravstvo i medicina posrijedi, među inim napisala je udžbenik za srednje škole namijenjen medicinskim sestrama.
'Riječ je o suradnji naše škole s tvrtkom Sadina FairCare iz Berlina koja posreduje u pronalaženju posla samostalnog njegovatelja u domu klijenta diljem Njemačke. Radi se o osposobljavanju za komuniciranje na stranom jeziku kod vrlo praktičnih aktivnosti, ali uz uporabu izraza i fraza tipičnih za struku uz minimalno jezično predznanje. Riječ je o certifikatu A1, koji naša škola izdaje i koji se priznaje u Njemačkoj. Nekim je polaznicama to bio i prvi susret s njemačkim jezikom u životu i vrlo sam zadovoljna ustrajnošću, angažmanom i ispitnim rezultatom polaznica', kaže profesorica Horvat.
Iza polaznica, u dobi od kraja 30-ih do 60 godina, uistinu je udarnički mjesec: tečaj je imao ukupno 70 nastavnih sati organiziranih u 4 tjedna, pet puta tjedno (od ponedjeljka do petka) po 4 nastavna sata. Kad se uzme u obzir da je svaka odradila barem još toliko u vlastitoj kući i da su sve u godinama kad se tijelo opire sjedenju za klupom, a mozak gubi elastičnost uskakanja u nove jezične paradigme, uspjeh je tim veći. Ključ je u motivaciji, rekli bi znalci i ne bi pogriješili.
Prekvalifikacija pa potraga za boljim životom u Njemačkoj
'Kad skupite 18 godina radnoga staža radom po ugovorima bez stalnog zaposlenja. Kad u život krenete kao upravna referentica, a u 37. se prekvalificirate u njegovateljicu, onda je vaša motivacija za bolji život jasna. Suprug mi je u mirovini, imamo dvoje djece (8. razred i prva godina studija) i želimo im pružiti pristojan život. Ako to ne mogu svojim radom postići u Hrvatskoj, pokušat ću to ostvariti drugdje. Rada se ne bojim', kaže Đurđica, koja je prošle godine odradila praksu njegovateljice u jednom obiteljskom domu, a u rujnu čula kako se 'traže ljudi za Njemačku'.
'Mi u Hrvatskoj radimo na odabiru njegovatelja, a interes je velik'
S njom je klupe u Vodnikovoj dijelila i 36-godišnja Adrijana Marčinković. I ona je udana, majka, po profesiji je zubna tehničarka, ali je zbog zdravstvenih problema morala promijeniti posao. Adrijana neće u Njemačku, ali je njen posao usko vezan uz priču Đurđice i njenih kolegica. Ona je od 1. rujna administrativka u tvrtki SADINE i brine o jednom detalju vezanom uz organiziranje odlaska hrvatskih njegovateljica u Njemačku.
'Tvrtku sa sjedištem u Berlinu vodi Ingmar Petermann, u Njemačkoj već 10 godina postoji sestrinska tvrtka Linora koju vodi njegov brat, a bavi se istim poslom za područje te države. Mi u Hrvatskoj radimo na odabiru njegovatelja koji imaju hrvatske putovnice, a javljaju nam se i njihovi vlasnici iz BiH i Srbije i u par mjeseci već imamo više stotine upita žena, ali i muškaraca. Trenutno pripremamo skupinu ljudi koji će pokrivati cijeli prostor Hrvatske, a koji će pronalaziti osobe zainteresirane za odlazak u Njemačku kao njegovatelji', kaže Andrijana. Grupa iz Vodnikove prva je koja odlazi u organizaciji SADINE.
Što tvrtka traži od svojih kandidata?
'Preduvjet je vladanje osnovnom komunikacijom na njemačkom. Tečaj njegovateljice je poželjan, ali puno više je važno stvarno iskustvo njegovanja starije osobe. U Hrvatskoj je puno osoba zbog stjecaja okolnosti taj posao obavljalo na crno, ali njihovo iskustvo je itekako vrijedno. Naravno, izuzetno je važna volja za radom. Posao njegovateljice ne možete raditi mehanički, kao što se mogu sklapati elementi na pokretnoj traci. To je posao koji traži srce', kaže Andrijana.
Spada li tečaj u ulaganje tvrtke u radnike?
'Tečaj plaćaju same njegovateljice, a Vodnikova im je ponudila paket s odgodom plaćanja; točnije, kad počnu raditi, plaćat će u ratama. To kad 'počnu raditi' nije nikakva daleka budućnost, jer sve polaznice čeka posao već od 15. prosinca, što će reći da će Božić dočekati u Njemačkoj', kaže Andrijana objašnjavajući mi što to njena tvrtka nudi njegovateljicama.
Što poslodavac nudi njegovateljima?
'Naša tvrtka spada u iskusne i ugledne tvrtke u Njemačkoj kad je posrijedi organizacija njegovanja. To znači da se detalji provjeravaju na svakoj strani ugovornog odnosa. Primjerice, nije dovoljno da obitelj koja traži njegovatelja pismeno objasni okolnosti u kojima bi osoba koja pomaže živjela, nego se mi to moramo uvjeriti. To znači, da ne možete napisati da u kući nema stepenica, a onda se pokaže kako ima stepenica i preko njih treba prenositi teško pokretnu osobu', pojašnjava Andrijana.
Ugovor se sklapa na 2 do 3 mjeseca, njegovatelj dobiva svoju sobu, a zadaci koje obavlja su briga za kućanstvo, zdravstvena skrb za klijenta i organiziranje socijalnih kontakata. Firma Sadina pritom daje podršku njegovatelju kod otvaranja obrta i prijave poreza, organizacije dolaska na odredište i rješavanja eventualnih problema.
A plaća?
'Neto plaća je 1.100 – 1.400 eura, što ovisi o specifičnostima posla, a noćni rad je posebno plaćen. Neto znači da je to zagarantiran novac. Naša tvrtka proviziju naplaćuje od obitelji koje koriste usluge njegovatelja', odgovara na moje pitanje Andrijana. U Hrvatskoj je, naime, bilo primjera vezanih uz rad nekih drugih agencija koja su njegovateljima obećavale 1.300 eura, ali su na kraju dobili na ruke 300, jer su im se uračunali neki prije neprecizirani troškovi.
'Takvo što ne dolazi u obzir, naši ugovori su jasni, osim toga obitelj koja koristi uslugu dužna je njegovatelju osigurati smještaj i hranu i platiti režije. Njegovatelji mogu izraziti želju u kojem dijelu Njemačke žele živjeti', ističe Andrijana.
Zvuči predobro?
Đurđica kaže kako joj je svejedno u kojem će dijelu Njemačke započeti s poslom i kako u sve ovo ne bi krenula da joj SADINE nije ulijevala povjerenje.
'Odradit ću 2-3 mjeseca rada u obitelji. Onda imam pravo na mjesec dana odmora, a ako sve bude dobro, za sljedeći angažman bih potpisala ugovor na šest mjeseci. Cilj mi je povući cijelu obitelj, naći stalno zaposlenje i živjeti bolje', kaže.
Andrijana dodaje da se već predviđa početak novog tečaja u Vodnikovoj za koji je već zaprimljeno nekoliko prijava. Između ostalog i dvojice zainteresiranih muških njegovatelja, jedan je u dobi od 60 godina.
Dok se razilazimo, pitam se bi li im neki političar, da čuje njihovu priču, rekao: Oh, das tut mir aber Leid / Doista mi je žao zbog toga. Ili bi činjenicu da netko u ne već mladim godinama odlazi iz vlastite zemlje jednostavno objasnio – mobilnošću europskog tržišta rada.