Adams je u kampanji obećao da će ojačati sigurnost u gradu i dati glas radništvu, pozivajući se na svoje iskustvo u policiji i iskustvo Afroamerikanca koji je u mladosti bio izložen policijskoj brutalnosti.

Prema prvi rezultatima, 61-godišnji Adams pobijedio je republikanskog suparnika Curtisa Silwu s velikom razlikom te tako postao drugi Afroamerikanac na čelu američke gospodarske i kulturne prijestolnice. Dužnost će preuzeti u siječnju od demokrata Billa de Blasija, koji ju je obnašao osam godina.

U upravljanju gradom očekuju ga problemi vezani uz oživljavanje njujorškoga gospodarstva nakon krize izazvane pandemijom koronavirusa, ekonomske i socijalne nejednakosti, nedostatak jeftinih stanova i teškoće u javnom školstvu.

Njegova bi pobjeda Demokratskoj stranci, kojoj pripada i predsjednik Joe Biden, mogla pokazati sklonosti glasača, dok u Washingtonu nastoji očuvati krhko savezništvo između progresivne i centrističke struje.

Adams nije oklijevao istaknuti da bi njegova pobjeda mogla poslužiti kao predložak za demokratski put na nacionalnoj razini. Odbacivao je kritike iznesene na račun njegova programa tvrdeći da kritičari ne govore u ime srednje demokratske struje.

"Tvrdim da je došlo vrijeme da prestanemo vjerovati u to da nam trebaju pravi tweetovi. Nama trebaju sigurne ulice", rekao je Adams CNN-u nakon što je u srpnju osvojio stranačku nominaciju.

Prikazujući se kao pripadnik njujorškoga radništva, rekao je da je liberalnije krilo Demokratske stranke zanemarivalo njezine pripadnike radničke klase. 

Tijekom protekle godine, nakon ubojstva Georgea Floyda 2020. godine u Minneapolisu koje je izazvalo niz prosvjeda diljem zemlje, demokrati su se možda najviše bavili pitanjem policije.

No, porast kriminala potaknuo je mnoge gradonačelničke kandidate u SAD-u da zatraže povećavanje ulaganja u policijske snage, dok je pitanje javne sigurnosti za glasače postalo jedno od najvažnijih.

Adams je tvrdio da se grad ne može potpuno gospodarski oporaviti, ako ne riješi pitanje kriminala. Oštro je odbacivao pozive na smanjivanje sredstava namijenjenih policiji, ocjenjujući da je riječ o ljevičarskom aktivizmu te je tražio ravnotežu između zahtjeva za jačanjem policije i pozivanja na reforme.

Osobno iskustvo njegovim je riječima dalo vjerodostojnost. Dok je bio tinejdžer istukli su ga policajci, a kada je postao policajac, bio je jedan od osnivača skupine koja se borila protiv okrutnosti policije.

Kao zagovornik radništva, koji je dobio znatnu potporu sindikata, rekao je da će nastojati bolje povezati stanovnike nižih primanja s gradskim službama kako bi dobili usluge na koje imaju pravo, ali se njima ne koriste.