Josip Đakić (59) veći dio četvrtka proveo je pravdajući se da se ne radi o njegovu osobnom prijedlogu, nego da je ideju ukidanja Dana antifašizma valjda dobacio netko iz mase - a u istom odboru sjede još Milijan Brkić, Željko Glasnović, Stevo Culej, predsjedničin savjetnik Ante Deur i slična ekipa, pa to zapravo nije nemoguće. On je, pedantan kakav jest, samo moderirao raspravu i uobličio zaključak.

Od kojega evidentno neće biti ništa, no stajat će kao zalog u jednoj od idućih bitki u vječitom HDZ-ovu ratu 'desnog krila' protiv predsjednika stranke, tko god on bio. Đakić, već dulje od 15 godina paralelni saborski zastupnik i predsjednik Hvidre, u tome ima respektabilno iskustvo: dočekao je i ispratio brojne šefove, preživio mnoge pobune i prosvjede, pretvorivši se u konstantu HDZ-a. Nadmašio je i svoje prethodnike u Hvidri Mladena Jurkovića i Marinka Liovića, svojevremeno također zastupnike ove stranke.

Doduše, ove godine živio je na ivici, kada je zbog izjava Milorada Pupovca i koalicije sa SDSS-om nastala pobuna u Hvidri i kada je njegov odlazak s čela braniteljske udruge zatražilo nekoliko utjecajnih lokalnih ogranaka.

'Ranije nitko nije imao hrabrosti prozivati predsjednika Hvidre Josipa Đakića. Kad god je tko pokušao, bio je smijenjen. Ljudi se boje Đakića, naravno, politika je to', kazao je tada šef bjelovarske Hvidre Željko Dragašević. I nije bio jedini - no u čudesnom obratu događaja Đakić ipak dobiva jednoglasnu potporu, kao i promjena stava Hvidre od 'SDSS nije poželjan' i 'Pupovac je zloćudni tumor na tkivu Hrvatske' do 'dijalog nema alternativu'.

Umirovljeni pukovnik HV-a i jedan od neformalnih vođa desnog krila HDZ-a godinama čini upravo to: nastoji balansirati između braniteljskih i stranačkih interesa, što se u stvarnosti najčešće tumači tvrdnjom da zapravo drži branitelje pod kontrolom. Naravno, kada to HDZ-u odgovara. Zapamćeno je da je kao predsjednik Hvidre nakon hapšenja Ante Gotovine 2005. godine izjavio da general mora svoju istinu braniti pred Haškim sudom, a ista udruga pozvala je svoje članove 2011. godine da ne sudjeluju u prosvjedu zbog uhićenja branitelja Tihomira Purde.

Prilikom obilježavanja 20. godišnjice Oluje cijelu je Hvidru stavio u službu HDZ-a, odbivši sudjelovanje u vojnom mimohodu u Zagrebu u doba SDP-ove vlasti, a upravo on sjedio je u Upravnom odboru Fonda hrvatskih branitelja i podignuo ruku za to da se sedam posto dionica proda MOL-u. Ta odluka izravno je utjecala na prepuštanje MOL-u upravljačkih prava nad Inom.

Mutan ratni put, zločini, ekscesi...

Josip Đakić rođen je 1960. godine u Pitomači (Đurđevac), a srednju školu završio je u Zagrebu i stekao zvanje stručnog radnika rudarsko-naftne struke. Nema puno podataka o njegovu životu prije rata, a nije baš sasvim jasno ni kada se uključio u njega: svojedobno su, naime, iz HDSSB-a protiv njega podnijeli kaznenu prijavu i optužili ga da je krivotvorio ratni put. Đakić je navodno unio lažne podatke da je bio pripadnik Zapovjedništva II. zbornog područja Oružanih snaga RH od 15. kolovoza 1990. godine, iako je to zapovjedništvo osnovano tek 26. studenoga 1992. godine. Tako je, koristeći privilegije koju su mu pripale, nezakonito stekao značajnu imovinsku korist, tvrdili su iz HDSSB-a. Đakić se opravdao tvrdeći da je cijeli niz ljudi svrstan na taj popis na traženje i izričitu zapovijed generala Đure Dečaka zato što nisu mogli biti evidentirani kao ‘paravojska’.

Bio je javno optuživan i za navodno sudjelovanje u zločinima nad srpskim civilima iz Grubišnog Polja, o čemu je otvoreno svjedočio 2007. za zagrebačku 101-inicu bivši ugostitelj iz Grubišnog Polja, no odgovorio je da se radi o izmišljotinama.

U najmanju ruku kontroverzan, poznat po brojnim neodmjerenim izjavama - recimo onoj da Kukuriku vlada 'sastavlja srpsku, a ne hrvatsku Vladu' 2011. godine - Đakić slovi kao jedan od najmoćnijih HDZ-ovaca u svom dijelu Hrvatske. Iza sebe vuče i popriličan broj priča i optužbi zbog navodne agresivnosti i nasilništva - no svaku je uspješno otresao sa sebe i dalje nastavio neokrznut. Protiv njega je bio podignut optužni prijedlog 2003. godine, kad je redaru u diskoteci uperio pištolj u glavu odbijajući platiti ulaz, ali je postupak obustavljen jer je ovaj povukao prijavu.

U samo tri godine, od 2001. do 2004., zaradio je pet prekršajnih prijava, a 2006. godine Jutarnji list otkrio je da je čak pravomoćno osuđen na tromjesečnu kaznu zatvora i godinu uvjetne kazne zbog napada na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti. Iste godine pojavljuje se i anonimna prijava, navodno jednog lokalnog HDZ-ovca, da je na obilježavanju godišnjice HDZ-a pretukao Virovitičanina Ivicu Mihelčića. Prijava je naknadno nestala iz evidencije MUP-a, a Mihelčić je nakon toga, kao svojedobno i spomenuti redar, naglo zaboravio događaj.

Sinovi na stranicama crne kronike

U međuvremenu Josip Đakić mirno brodi dalje, službeno kao najplaćeniji saborski zastupnik - zbog različitih olakšica njegova plaća iznosi 21.462,15 kuna neto, odnosno gotovo 30.000 kuna bruto. Iza sebe ima dva propala braka i četvoricu sinova, od kojih su neki sve češće na stranicama crne kronike.

Najstariji sin Hrvoje u siječnju 2010. u Preku na otoku Ugljanu pokušao je pregaziti Zadranina Predraga Vukčevića tako što se s 1,28 promila alkohola u krvi triput zaletio automobilom u njega, zbog čega je osuđen za pokušaj ubojstva. Ivana Đakića pak policija je upoznala kada je za Novu godinu alkoholiziran turirao i 'palio gume' vrteći se u krug po pješačkoj zoni punoj ljudi, a zatim odbijao izaći iz auta na njihov poziv. Nešto kasnije zgrozio je javnost kada je na Facebooku objavio fotografiju ustaše koji u krilu drži odrezanu glavu četnika, čestitavši tako pravoslavni Božić. Ubrzo se otkrilo da na ruci ima tetovažu s likom nacističkog zombija, a hvali se i impresivnim voznim parkom s Audijem i Mercedesom - što nije neobično zna li se da je kao 22-godišnjak vlasnik hotela u Pitomači te iznajmljuje obiteljske turističke apartmane na Šolti.

Portal Telegram nedavno je secirao imovinsku karticu Josipa Đakića, a koja je u nekim dijelovima toliko komplicirana da je on sam zamolio novinara Dragu Hedla da mu 'pošalje što je zaboravio prijaviti'. Među stanovima, vikendicama, apartmanima i vinogradima zgodan je podatak o 210 tisuća kuna koje je prošle godine zaradio 'od poljoprivredne djelatnosti', pa se njegovi ukupni prijavljeni prihodi kreću iznad 43,5 tisuća kuna mjesečno.

Svim i svačim uspije se taj čovjek pozabaviti.