GLSDB je akronim za bombu malog promjera lansiranu sa zemlje, pri čemu je modificirana Boeingova bomba malog promjera (SDB) tipa GBU-39 s dodatkom raketnog motora za projektile kalibra 227 milimetara. Američka vojska, naime, od 2000-ih ima na zalihama velik broj nevođenih raketa kalibra 227 milimetara, dizajniranih za ispaljivanje u masovnim salvama iz topničkih sustava HIMARS i M270, a koje su služile za gađanje manjih ciljeva u ratovima u Afganistanu i Iraku, uz minimalnu kolateralnu štetu.

Nakon što ga raketni motor velikom brzinom lansira na dovoljnu visinu GLSDB širi svoja ugrađena krila i jedri, odnosno klizi do svoje mete, za razliku od tipičnih raketa ispaljenih iz višestrukih lansirnih raketnih sustava. Uz to, za razliku od tradicionalnog topničkog oružja, nudi pokrivenost od 360 stupnjeva za visoke i niske kutove napada i svojevrstan izviđački let iznad nepristupačnog terena prije nego što se obruši na metu koju nalazi pomoću poluaktivne laserske tražilice (SAL).

No najvažnije je to da ima dvostruko veći domet od streljiva za HIMARS-e koje trenutno ima Ukrajina. Riječ je o dometu od 150 kilometara dok GPS-om navođene rakete M31, kakve se ispaljuju iz kamionskog lansera HIMARS ili lansera na gusjenicama tipa M270, dosežu ciljeve do maksimalnih 80 kilometara udaljenosti. Prema dostupnim podacima, u demonstraciji 2017. GLSDB je gađao pokretnu metu na udaljenosti od 100 kilometara, dvije godine kasnije domet je proširen na 130, a prošle godine na 150 kilometara.

Prema izvješćima iz otvorenih izvora, ključna prednost projektila GLSDB je niska cijena od 40.000 dolara naspram 168.000 dolara, koliko navodno košta M31. Pojedini analitičari ukazuju na to da bi SAAB vrlo brzo i jeftino mogao prenamijeniti desetke tisuća uskladištenih raketa kalibra 227 milimetara u projektile GLSDB, kojima bi Ukrajina značajno produljila domet svojeg topništva. Ipak, postoje i neki nedostaci tog modernog sustava.

Iako istog kalibra kao i M31 manjeg dometa, GLSDB nosi manju bojevu s otprilike trećinom manje eksploziva, ovisno o tipu. Za aktiviranje eksplozije u, primjerice, ruskom skladištu streljiva GLSDB isporučuje više nego dovoljno ubojitosti, ali za rušenje armirano-betonskog mosta i napade na pješaštvo M31 je barem dvostruko učinkovitiji. Teoretska slabost leži i u činjenici da GLSDB leti do svoje mete kao jedrilica, a ne kao balistički projektil, što, barem na papiru, olakšava ruskoj protuzračnoj obrani da ga obori. To je, međutim, pitanje na koje nitko ne može odgovoriti jer oružje nije testirano u borbi.

Procjenjuje se da bi moglo potrajati do devet mjeseci da se Boeing i američka vlada dogovore o uvjetima ugovora i izvedu potrebne preinake na kopnenim lanserima za GLSDB. Međutim otvaraju se pitanja koliko bi Amerikanci količinski bili spremni poslati tih projektila, kako i gdje bi se organizirala obuka i koja bi ograničenja Washington i Stockholm mogli staviti na njihovu upotrebu.

Valja podsjetiti na to da je Kremlj u više navrata isporuku oružja dugog dometa Ukrajini nazvao crvenom crtom koja destabilizira sigurnost u Europi i povećava šanse za nuklearni sukob. Međutim, osim riječi, Moskva nije konkretno odgovorila na ranije isporuke oružja dugog dometa poput projektila M31. Budući da GLSDB ima dvostruko veći domet, dovoljan za devastiranje ruske pozadine, veće su šanse da Kremlj reagira protumjerama.